Pazinu kao člana vojnog orkestra Četvrte armije. Od ljeta 1948. živio je i radio u Puli, najprije kao referent za turizam u Gradskom narodnom odboru, a potom je upravljao ugostiteljsko-hotelijerskim p

Pazin, 4.IX.2014.). U Livnu je završio osnovnu školu. U Drugom svjetskom ratu s ostalim članovima svoje obitelji aktivno je radio za narodnooslobodilački pokret (NOP), a u partizane odlazi 25.III.1

Pazinu. Papa ga je 1904. imenovao kućnim prelatom. Od 1909. bio je tršćanski dekan, a od 1.I.1910. kanonik skolastik. Đacima je dodjeljivao stalne mjesečne novčane potpore, slao je knjige i pomagao na

Pazinčice i Boljunčice. Ta je vrsta raširena i u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, na Novom Zelandu, te uz sve tokove rijeka koje utječu u Jadransko more. Godine 1999. kraj Potpićna u Istri pronađen j

pazinskoga sjemeništa otvorio Bogoslovno sjemenište i Visoku teološku školu, na kojoj je bio rektorom i profesorom apologetike i dogmatike. Rezidencijalnim biskupom Porečko-pulske biskupije imenova

Pazin, 23.II.1910. – Venecija, 22.IV.1965.). Sin je rovinjskoga pisca Giovannija Quarantotta (kasnije Quarantotti) i Fides Histriae Gambini. Nakon što je završio srednjoškolsko obrazovanje u

Pazinske knežije bilo je u sklopu habsburške kartografije a preostali dio Istre u sklopu mlet. kartografije. Iako tijekom svoje prisutnosti u Istri Mlečani nisu poduzimali sustavna terenska kartiranja

Pazinštini te na istočnim obroncima Učke koji gledaju na more. Naraste do 25 metara visine. Cvate u lipnju i srpnju. Plod zrije u listopadu, brašnast je i pun vitamina B1, B2 i C te prirodnih šećera,

Pazinu, izabran je za zamjenika odbornika. Prikupljao je narodne pjesme Kastavštine, a s Vladimirom Nazorom, koji je 1909.-18. bio ravnateljem Učiteljske škole, sređivao je Spinčićeve dokumente i r

Pazinštini i Poreštini, a duplicama ili sviralama u Barbanštini i Žminjštini, volaricama ili dvojnicama u Labinštini, ovčaricama u Vodnjanu, šurlama u Roveriji (gdje se šurle nazivaju sviralama), dvoj

Pazinu. Stanuje u selu Marcani na Gračašćini. Pisanjem se počeo baviti 2010. Piše poeziju i prozu na hrvatskome književnom jeziku i na gračaškome čakavskom idiomu (gracaskoj cakavici). Prvu zbirku

Pazinska knežija, koju su Habsburgovci 1374. naslijedili od grofova Goričkih. Jednak status imao je i Trst, dok su Rijeka i istočna Istra pod posrednu habsburšku vlast došle podređivanjem Devinske gos

Lazarini (Lazzarini), mletačka plemićka obitelj, koja je od XVII. st. bila nazočna u nekoliko gradova u Istri. U Labinu je imala palaču izgrađenu u XVII. st. Rodbinskim se odnosima povezala s labinsko

Pazinu, Pravni fakultet završio u Zagrebu. U rukometnim organizacijama Bujštine djeluje od 1962., kada je postao je tajnik Sportskog društva Istra-Auto-Turist iz Umaga. Inicijator i glavni organiza

Mardegani, Ulderico - Carlo, antifašist, partizan (Pula, 1922. – Trešnjevica kod Konjica, BiH, 26.IV.1944.). Otac Carlo, podrijetlom iz ugledne mletačke obitelji, bio je po zanimanju porezni

Erzherzog Friedrich, austrougarska korveta porinuta u more 1857. u mletačkom Arsenalu. Izgrađena je od istarske hrastovine, prema nacrtu inženjera Axela von Ljungstedta (dužina 66 m, širina 12,2 m,

Pazin 1968.), Prvi tabor Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka (Zagreb 1971.), Vanjskopolitička borba Josipa Broza Tita za Istru od 1941. do 1945. godine (Rijeka 1978.), Senjski statut iz 1388. (1987., s L

Hütterott (von Hütterodt), Johann Georg, trgovac i industrijalac (Trst, 21.XII.1852. – Beč, 27.V.1910.). Bio je počasni konzul Japanskoga Carstva u Trstu (od 1879.) te odlikovan Red

Pazinsku apostolsku administraturu do 1977. (dijelom do 1973.). Danas je Topolovec kao kapelanija u sastavu župe Sočerga Koparske biskupije. U Topolovcu je do 1906. bila škola s hrvatskim i talijan

Pazinu i Piranu, a zapovjednik im je bio vođa pulskih fašista Luigi Bilucaglia. Legiju je činilo nešto više od 2000 crnokošuljaša. Tijekom rata u Etiopiji, Španjolskoj, Albaniji i Grčkoj iz istarske l