Kopar, 13.VIII.1913. – Ljubljana. 14.I.1991.). Otac Ivan bio je sudski službenik, majka Josipina rođ. Blažič. Klasičnu gimnaziju završila je u Mariboru, studirala je medicinu, najprije u L

koparskim biskupom (1452.-55.) u Dolini je bilo sjedište Tršćanske biskupije. Važno glagoljaško središte; vrijedan arhiv, koji je između dvaju svjetskih ratova prenesen u Zagreb (HAZU). Slovenska škol

Koparštine, a 1940. Labin i Raša priključeni su na vodovod iz izvora Kožljaka s crpnom stanicom Fonte Gaja u dolini Raše. Iste je godine i Pazin dobio vodu preko crpne stanice u Karojbi. Nakon velikih

Koparska biskupija, Mlečani su Kopru dali monopol trgovine solju za Istru, riješen je prijepor između patrijarha Grada i Akvileje oko jurisdikcije nad istarskim biskupijama, primorski su gradovi počel

Kopar 1278., Piran 1290., Pula 1348., Motovun 1372., Milje 1374., Vižinada 1376., Izola 1419., Rovinj i Labin u XV. st., Buzet prije 1529.). Za Mletačke Republike otvaraju se škole višega stupnja:

Kopar – Trst (D21), na raskrižju županijskih cesta za Umag, Novigrad, Momjan, Grožnjan, Kaštel i Buzet. Važno je cestovno čvorište, razvijene su trgovinska i uslužna djelatnost te prerađivačka i

koparski i krčki), koja su u sabor ulazila po svojoj funkciji (tzv. virilisti), i izborni zastupnici izabrani u kuriji vanjskih općina s područja istočne Istre. Sabor znači početak suvremenoga politič

koparski biskup Balthasar Bonifacius (Baldassare Bonifacio Corneani, Boltežar Bonifazio), objavio je 1632. raspravu o arhivima (De archivis), u kojoj predlaže sređivanje spisa po mjestima, predmetima

koparske gimnazije napisao je prikaz istarske povijesti do rimske vladavine, naglasivši da povijest poluotoka nije moguće napisati bez prethodnoga prikupljanja arhivske građe i analize povijesnih vrel

Kopar, 8.VII.1988.). Potječe iz seljačke obitelji, otac Anton, majka Frančiška rođ. Valenčič. Osnovnu školu pohađao je u Ilirskoj Bistrici, gdje je u mladosti bio aktivan u prosvjetnom i društvu

koparskoj. Naselje je imalo naslov grada, u kojem je biskup bio najjači feudalac, s posjedima i u drugim dijelovima Istre, ali akvilejski su patrijarsi imali vrhovnu svjetovnu vlast. Godine 1149. i po

Koparštini. Zaključke Rižanske skupštine sastavio je đakon gradeške crkve Petar, a sačuvani su u prijepisu iz XVI. st. Potvrdio ih je Ludovik Pobožni između 814. i 821. Dokument se smatra jednim od

Kopar, 8.XII.1896. ‒ Milje, 23.VII.1965.). Rođen je u mnogočlanoj obitelji Pietra i Angele rođ. Bacci, s još devetero braće od kojih će tijekom vremena čak sedmero biti pod policijskom paskom kao k

Kopar sklopili su savez protiv njegove vlasti, no taj se ubrzo raspao. Piran je već 1231. sklopio s njim odvojeni ugovor, a Pula je to učinila 1233. prisiljena carskom vojskom. Napokon su 1238. pregov

Kopar 1279. te Piran i Rovinj 1283.). Mirovnim su se ugovorima s Venecijom (1291. i 1307.) markgrofovi morali pomiriti s tim gubitkom. Slom moći obitelji Castropola u Puli (1331.) bio je presudnim

Kopar, Izola i Portorož), gdje se provodila transformacija na 10kV prema Sečovlju do Buja i poslije se spajao s DV od 10KV, koji je dolazio od trafostanice DV Karojba od 50/10kV. U ožujku 1939. DV Por

Kopar, Buje, Buzet, Lovran, Umag, Novigrad, Svetvinčenat i Vodnjan). Ima, međutim, i odstupanja, primjerice u Puli nakon rimskog razdoblja nad Plateom comunis dominira romanička komunalna palača s lož

Kopar, Pula, Novigrad, Rovinj i Umag). U XVI.st. počeo se razvijati lov male plave ribe mrežama potegačama pod svjetlom, pa se u XVII. i XVIII.st., osobito u nekim gradovima (Piran, Izola i Rovinj), z

Kopar, 30.X.1910. – Ljubljana 5.V.2009.). Otac Ivan bio je zatvorski čuvar, majka Frančiška rođ. Žagar. Obitelj se 1914. preselila u Štajersku. Klavdij je 1933. u Mariboru završio učiteljs

koparski fašisti, ali im je uspio pobjeći. Vlasti su ga u listopadu 1922. premjestile u školu u Movražu, gdje je učiteljevao do listopada 1924., kada je dobio otkaz te je kao politički emigrant prebje