Trst) i porječja Save. U I. st. pr. Kr. bili su prvi sjeverozapadni susjedi Histra, graničeći s njima na Tršćanskom krasu, te s Japodima između Ćićarije i Nanosa. Spominju se, uz Histre, Liburne

Trstu i većim gradovima. Povijesni razvoj Bresta sličan je razvoju ostalih obližnjih naselja. U srednjem vijeku pripadao je Akvilejskom patrijarhatu, poslije grofovima Goričkim, te je potom bio u p

Trstu, Rijeci i Pazinu. Pod utjecajem i uz potporu pićanskoga biskupa Antonija Zare stupio je u isusovački red, otišavši iz Pazina 1610. Studirao je retoriku i filozofiju te je 1615.–17. predava

Trstu, 1911.-12., tečaj za poučavanje u građanskim školama. Radio je u Predloki kod Črnog Kala, u Dolini i Borštu, a nakon Prvog svjetskog rata, 1920.-27., u ćirilometodskoj školi u Sv. Jakovu (San Gi

Trst. Njegovo djelovanje bilo je povezano s promatračnicom u kuli kraj Sv. Ivana u Beški, kraj Koromačna, koja mu je dojavljivala kada treba napadati. Obogativši se, obitelj je otkupila mnogo zemljišn

Trsta) koje je boravilo u Parizu i Bruxellesu od svibnja do srpnja 1946. radi informiranja europske javnosti o pitanju Istre te je davao izjave za tisak, razgovarao s uglednim intelektualcima, književ

...Trst, 17.III.1981.). Klasičnu gimnaziju polazio je u Kopru, teologiju studirao u Gorici i Mariboru, a završio ju u

Trst da ojača gradski pokret otpora. Nakon početnog nećkanja s njegovom su grupom uspostavili suradnju i tršćanski „gapisti“ (pripadnici GAP-a, Gruppi d'Azione Patriottica, talijanski

Trst. U svibnju 1809. Francuzi su zauzeli Trst, a Agapito je "preživio" promjenu vlasti. Na dan Napoleonovog rođendana u kazalištu je njemu u čast upriličena svečanost na kojoj su izvedene i

Trstu se javlja već potkraj XIII.st., vjerojatno kao grana istoimene mlet. patricijske obitelji. Dala je niz pravnika, činovnika, pisaca, vojnih zapovjednika i svećenika. Poč. XIX.st. car Franjo I. pr

Trstu.

Trst, pa Bolognu i naposljetku u Milano. Završio je klasičnu gimnaziju, pa studirao pravo, prirodoslovlje i ekonomiju, ali nije diplomirao. Od mladih dana bio je crtački nadaren, a tijekom studija uzd

Trst, 21.IV.1992.). Obiteljsko prezime mu je, prije fašističke talijanizacije, bilo Ispirovich. Još kao dječak igrao je kao napadač u raznim rovinjskim momčadima, među kojima i za ekipu salezijanac

Trstu, 1911. vraća se u rodni Rovinj, gdje je htio ponovo otvoriti ljekarnu pokojnog strica, koju su austrijske vlasti zatvorile jer je stric bio gorljivi iredentist. Uspio je sudskim putem dokazati d

Trsta, 11.XII.2011.). Maturirao je u koparskoj klasičnoj gimnaziji "Carlo Combi" 1948., a pod političkom paskom nove (jugoslavenske) vlasti prebjegao je 1950. u Trst. Nostalgično vezan

Trsta. Godine 1931. pred fašističkim nasiljem ilegalno bježi u Jugoslaviju. U Mariboru je dobio posao u poljoprivrednoj zadruzi. Uključuje se u Društvo slovenskih emigranata iz Italije „Nanos&ld

Trstu 1936., a svoju prvu svetu misu služio je u Piranu, gdje je kratko vrijeme vršio pastoralnu službu. Potom je u Novigradu bio župni kapelan, a 1939. dobiva službu u Krasici pokraj Buja. Nakon D

Trstu u vrijeme uspona fašizma i nasilnoga potalijančivanja Slovenaca i Hrvata. Zauzimao se za vjersku obnovu i miran suživot Hrvata, Slovenaca i Talijana, širio je Katoličku akciju, karitativnu djela

Trst na sastanak s predstavnicima KPI o zajedničkom djelovanju protiv fašizma u Istri, u vlaku između Hrpelja i Trsta uhitila ih je policija. Osuđen je na 15 godina zatvora. Uz posredovanje Crvenoga k

Trsta u Australiju, tako da je svake godine imala 3–4 polaska. Velik broj istarskih esula, privremeno smještenih u Trstu, njome je otišao u emigraciju. Krajem 1961. povučena je iz službe te j