koparski kotar), a 1991. i osnova državne granične crte.

Koparski fašisti su već sljedećega dana nasilno došli do zvona, ostrugali natpis te novim natpisom na njima, na talijanskom, zazvali Boga da blagoslovi „našu Italiju“ i „našeg Vođu&l

Kopar, Piran, Poreč, Pulu i Pazin. Snažno je propagirao intervencionizam te nacionalističke i iredentističke ideje, da bi nakon ulaska Kraljevine Italije u rat na strani Antante (1915.) i sam, kao

Kopar i Rovinj koji su mu tada konkurirali. Grad Poreč početkom druge polovice XIX. stoljeća broji oko 3000 stanovnika, i to pretežno Talijana među kojima se ističu bogate plemićke i građanske obitelj

koparski samostan već 1392. vraćen u sastav Donjolombardske provincije, a verudski, riječki i trsatski uključeni su u doba turskih ratova u XVI. st. u Hrvatsku dominikansku kongregaciju, koju su činil

koparski plemić Aloisius de Elio. Po njegovoj molbi buzetski kanonik Zuane Senbal napravio je prijepis Istarskog razvoda preveden na talijanski jezik, datiran 9.X.1548. Sačuvani primjerak čuva se u Dr

Koparskoj pruzi francuske električne lokomotive.

Kopar, Piran, Pula i Poreč već u XIII. st. imali svoje pisane statute. Slijede u XIV. st. Labin, Dvigrad, Motovun, Buje, Milje i Izola. U XV. st. njima se pridružuju Rovinj, Vodnjan, Buzet i drugi gra

Koparski je komunalni kompleks vrlo složen i također bilježi kontinuitet javne vlasti na istome mjestu od antike. Današnji oblik pretorske palače uglavnom je zaokružen u gotičko-renesansnom slogu s gi

Kopar i Piran. Za predsjednika središnjega Narodnog vijeća SHS izabran je slovenski političar Anton Korošec, za potpredsjednike Ante Pavelić (stariji) i Svetozar Pribićević, a za tajnike Srđan Budisav

Kopar, Milje i Trst te uvale i rtove između njih.

koparske biskupije te vitez Reda Franje Josipa. Na nadgrobnom mu spomeniku na groblju u Hrušici piše da je bio „velik dobrotnik (dobročinitelj) naroda“.

Kopar, 9.X.1989. – akvatorij Funtane, 26.VII.2012.). Sin Ecija i Mariele, imao je brata Edena. Nakon završene osnovne škole u Novigradu, upisao je 2004. Talijansku srednju školu u Bujama,

Kopar) i G. Lazzarinija (Piran), u kojima se povezuju značajke tenebroznoga slikarstva s novom težnjom prema naglašenijoj dekorativnosti i klasicizirajućim oblicima na kraju stoljeća. Novi senzibilite

Kopar. Četrdesetreća divizija odlikovana je Ordenom bratstva i jedinstva I. reda i Ordenom narodnog oslobođenja. Njezinim su imenom nazvane ulice u više istarskih gradova (Pula, Pazin, Rovinj, Pore

Kopar, a sljedeće ga je godine u Trstu Specijalni sud za zaštitu države (Tribunale Speciale per la Difesa dello Stato) osudio na 12 godina zatvora. Iz zatvora u San Giminianu pušten je, u rasulu talij

Kopar donosi 45 vrsta, za Izolu 11, za Piran 10, za Pulu 40 vrsta (13 za neimenovani dio grada, 4 za gradske zidine, 11 za vrt franjevačkoga samostana, 12 za neimenovani otočić blizu Pule), za Topolov

koparske i tri iz Ljubljanske biskupije). Nova je biskupija bila višenacionalnog sastava: činili su je Hrvati, Talijani i Slovenci. Riječka biskupija nije ušla ni u jednu crkvenu pokrajinu ili metropo

Kopar, Buzet, Buje, Motovun, Oprtalj, Lovrečica). Rovinjske orgulje u crkvi sv. Eufemije izgradio je Antonio Barbini iz Murana (1754.). Dacci i Callido djelovali su i u Dalmaciji i Hrvatskom primor

Kopar, 13.VIII.1913. – Ljubljana. 14.I.1991.). Otac Ivan bio je sudski službenik, majka Josipina rođ. Blažič. Klasičnu gimnaziju završila je u Mariboru, studirala je medicinu, najprije u L