Kopar, 29.XI.1960. – Zagreb, 24.XII.2016.). Rođen je u hrvatsko-slovenskoj obitelji, otac Attilio bio je rodom iz Labina, majka Silva rođ. Kveder iz Šentjura pri Celju. S roditeljima se kao d

Kopar 2010.). Slovenski predsjednik Danilo Türk odlikovao ga je 2012. Redom za zasluge za marljivo promicanje slovenske istarske kulture i doprinos premošćivanju slovenskih političkih podjela.

Kopar te sudjelovao u opsadi Trsta. U desetak dana praktički je za Austriju zauzeo cijelu Istru. Za te je zasluge promaknut u bojnika, a u čast pobjede iz Beča je 1813. u Pazin poslan spomen-barjak ko

koparskim i tršćanskim fašistima. Osjećajno prikazuje seosko stanovništvo, njegovo nepoznavanje službenoga jezika, privrženost slovenskom svećenstvu. Bavio se poviješću i poviješću umjetnosti. Prik

koparske luke i u nju.

Pohlen, Jože, akademski kipar, slikar, likovni pedagog (Hrastovlje, 19.III.1926. - Gažon, 28.X.2005.). Otac Andrej, majka Urša rođ. Rihter, bio je šesto, najmlađe dijete u obitelji. Umjetničku nada

Kopar, Izola i Piran.

Kopar, 18.IV.1947. – Umag, 24.V.2009.). Obitelj joj je iz Buja, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju (maturirala 1966.). Diplomirala je francuski jezik i književnost na Filozofskom faku

Kopar), do 1918. austrijska (Kotar Piran), između toga francuska (1805.–13.), do 1943. pod Italijom, 1943.–45. u Jadranskom primorju, nakon II. svj. rata u Zoni B STT-a, od 1954. u FNRJ, te u SR Slove

Kopar). Izvornu dijalektalnu poeziju s tragovima modernističkoga stila njeguje koparska slavistica Alferija Bržan (Čista voda, 1996; Ud kapca du murja, 2002). Etnologinja Rožana Koštiál izdala

Koparska luka i željeznica (Koparska pruga), a stagnirale su druge istarske luke i željeznice. Ukinute su pruge Kozina–Trst i Kanfanar–Rovinj te gotovo sve brodske linije, ali su za jahte

Kopar smatrao »Istarskom Atenom (Paladom)«. Misli se da je prestala djelovati 1637., u tijeku jedne od teških kužnih epidemija. Accademia dei Risorti, osnovana 1646., djelovala je do 1807. Članovi su

koparski biskup Paolo Naldini. Slikar Bernardo Parentino također je bio augustinac. Danas augustinci ne djeluju u Istri.

koparskoj stolici 1882.-96. U Poreču je 1879. pokrenuo tiskanje mjesečnika Parentino-polense, koji je prestao izlaziti nakon njegova premještaja u Trst 1882., a u Trstu je ponovno pokrenuo biskupij

Kopar, Pazin i prema Buzetu). Treći je sektor organizacijski bio nepovoljan jer je teren pružao slabiju prirodnu zaštitu. Pojedini su se partizanski borci liječili i u improviziranim stacionarima, npr

Koparštini. Zajednica u Novoj Vasi osnovana je 1974., u Cresu 1982 (do tada je djelovala kao podružnica one u Rijeci), a u Ploštinama kraj Pakraca 1984. S demokratizacijom društva 1990-ih i poslije na

koparske periodične publikacije Annales, od 2000. programskog odbora povijesnog časopisa Acta Histriae te od 2012. uredničkog odbora godišnjaka Istarskog povijesnog društva Histria. Za vrhunske dosege

Kopar, Ljubljana) i drugima, kao i na muzejskim izložbama koje je AMI postavio u Pazinu i na Brijunima/Brionima. Autorica je triju monografija: Nezakcij: nalaz grobnice 1981. godine, Pula 1996.; Ne

Španjolska groznica (znanstveni naziv: Virus A H1N1), pandemija koja je u razdoblju 1918.-20. uzela nekoliko milijuna života diljem svijeta. Prvi se put pojavila u Europi 1917. dolaskom zaraženih v

koparski biskup Andrej Karlin imenovao ga je 1914. počasnim kanonikom stolnoga kaptola. U vrijeme raspada Austro-Ugarske Monarhije bio je članom Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) te je