Rijeka 1994.), Brdo do sunca (Pazin 1997.), Nasprotna obala (na slovenskom, Izola 1997.), Sjedinjenje u stopama (Pula, 2000.), Još se vrti crna ploča (Pula 2004.). S Đaninom Božićem suautor grafičko-p

Rijeka 2013.). Pisao je i kulturološke tekstove te turističke itinerare. Osim u zbornicima Istrije Nobilissime radovi su mu izlazili i u časopisima La Battana, Alisei, IstriAmica, Književna republi

Rijeka, 9.III.2000.). Sin sudskog službenika Stjepana i Marije rođ. Legin. Pjevati je počeo već kao tinejdžer u zboru, a svirao je i violinu u školskom sastavu u Bjelovaru. Nakon srednje škole,

Vinarstvo (enologija; od grč. οἶνος: vino i λογος: riječ, pojam), djelatnost proizvodnje, dorade, njege i čuvanja vina. Pretpostavlja s

Rijeka-Rovinj 1997.; Freske crkve svetog Barnabe u Vižinadi, Poreč 2002.; Novigradski lapidarij - Lapidario di Cittanova (u koautorstvu s Miljenkom Jurkovićem i Jericom Ziherl), Novigrad 2006.; L'

Rijeka, Split, Osijek), Varaždinskih baroknih večeri, u pregovorima o donaciji Ante Topića Mimare, planiranju i izgradnji kapitalnih objekata kulture (Arheološki muzej u Zadru, Muzej hrvatskih arheolo

Rijeka, Matulji-Učka-Pazin-Vodnjan, Poreč-Pazin, Črni Kal-Buzet-Lupoglav te Trst-Hrpelje-Kozina-Ilirska Bistrica-Matulji. U Istri je također 821 km regionalnih i županijskih cesta te 1.056 km lokalnih

Spon, Jacob, liječnik, arheolog, putopisac, istraživač starina (Saint-Romain de Couzon kod Lyona, 13?.I.1647. - Vevey, Švicarska, 25.XII.1685.). Rođen je u protestantskoj obitelji njemačkog podrije

rijekama, a uveo je i nov obračun poreza na stoku. Ivan je u odgovoru na optužbe uglavnom pristao sve vratiti na prijašnje stanje, osim što je tražio da Slaveni, tamo gdje ne čine štetu, ostanu na zem

Rijeka, Zagreb, Trst), čemu u prilog govore izvedena djela: Bellini: Norma, I Puritani; Bizet: Carmen; Donizzeti: La Favorita, Lucia Lammermoor; Jones: La Geisha; Lehár: Vesela udovica, Il Cont

Rijeka, najveća hrvatska luka, s razvijenom industrijom, uslužnim djelatnostima i tranzitnim turizmom, te važno prom. čvorište (cestovne, željezničke i pomorske veze). Drugi važniji gradovi su Opatija

Matetić Ronjgov, Ivan, melograf i skladatelj (Ronjgi na Kastafšćini, 10.IV.1880. – Lovran, 27.VI.1960.). Nakon završene učiteljske škole u Kopru, gdje se školovao u klasi A. Dekleve i J. Soko

Rijeka, 1905–Rijeka, 1981), književnik, novinar, kaz. i glazb. kritičar, knjiž. prevoditelj. Bio je ravnateljem Talijanske drame HNK »Ivan Zajc« u Rijeci. Gl. su mu pjesničke zbirke

Rijeka, koje je u Puli osnovalo područni ured. U Puli je 20.XII.1950. osnovano poduzeće Elektroistra. U siječnju 1951. u Bujama je počelo s radom poduzeće Progres, koje se bavilo i opskrbom el. energi

Prometno školstvo, sustav za obrazovanje u prometu. Najprije se razvilo u pomorstvu. Rovinj i Poreč bili su sjedište peljara, koji su za Mletačke Republike vodili brodove do Venecije. Prvi poznati

Rijeka. Taj je status zakonom omogućen za luke od osobitog (međunarodnoga) gosp. interesa za RH, čije se lučko područje može prostirati na više općina, gradova i županija.

Rijeka i dr.). U tome radu sudjelovali su planeri: D. Matticchio, D. Radolović, F. B. Ancelj, A. Krizmanić, B. Lazar, M. Salaj, J. Blažević-Perušić, J. Matijević, I. Emili, R. Miščević, D. Bradić i dr

Rijeka, 25.XII.1973.). Rođen je u zemljoradničkoj obitelji sa sedmoro djece. Šest razreda osnovne škole pohađao je u rodnom mjestu, gdje je njegovu nadarenost prepoznao učitelj Ivan Jug i zagovarao

Peruško, Tone, prosvjetni, kulturni, društveno-politički i znanstveni djelatnik, istaknuti istarski intelektualac (Premantura, 27.II.1905. – Pula, 27.VII.1967.). Rodio se u radničkoj obitelji

Istarski ugljenokopi Raša, rudarsko poduzeće, nakon II. svjetskog rata obuhvaćalo je niz rudnika (Labin, Ripenda, Vinež, Koromačno, Raša, Tupljak) u zajedničku proizvodno-tehnološku cjelinu. Prva r