Kopar, Piran, Buje, Poreč, Rovinj, Vodnjan, Pula, Motovun, Buzet, Pazin, Labin, Belaj, Lovran, Podgrad, Kastav, Krk, Cres i Lošinj). U svakom je kotaru bilo nekoliko općina. Osim 46 glavnih općina, po

Koparskom, Tršćanskom i Porečkom biskupijom. Nagodbom između Austrije i Venecije iz 1784. i odlukom pape Pija VI. iz 1788. Umag s okolicom (Materada), koji je prije pripadao Tršćanskoj, pripojen je No

...Kopar, 12.VII.1920. – Trst, 24.III.1996.). Rođen u obitelji Pietra i Marije Norbedo. U ožujku 1940. krenuo je na odsluženje vojnog roka u pul

Kopar, Rijeka), a nagla je prekretnica nastupila 1967. izgradnjom transalpskoga naftovoda (TAL) Trst–Ingolstadt, s ogrankom do Schwechata Beča (dovršen 1979.), pa od 1968. promet tršćanske luke

Literatura : koparske biskupije (katalog izložbe), Koper 2000; B. Fučić, Majstor Albert iz Konstanza, Zagreb–Brseč 2000.

koparske katedrale izgrađen je sred. XV. st. u oblicima mlet. gotike. U istar. unutrašnjosti male crkvice jednostavnih četvrtastih prostora usvajale su tek pojedine gotičke konstruktivne i tipološke e

koparskoga Velikoga vijeća 1598. osnovan je Collegio dei Notai, koji je postao središnja istarska notarska organizacija, a notarsku su djelatnost smjeli obavljati isključivo tamošnji gradski velikaši,

...Kopar, 29.IV.2004.). Otac Mihael, majka Josipina ro

koparskoj biskupiji, a obuhvaćala je malo područje sjeverozapadne Istre oko Novigrada i (neko vrijeme) Umaga. Od Tršćanske su biskupije odvojeni dijelovi koji su nakon 1945. došli pod suverenitet Jugo

koparska i riječka planinarska transverzala. Između Lisine i Vodičke griže nalazila se 1944./45. partizanska bolnica za liječenje lakših ranjenika pod konspirativnim nazivom „Ljubica“,

Kopar, gdje su ga jugoslavenske vlasti uhitile te je u montiranom procesu osuđen na jednogodišnji zatvor. Zahvaljujući apelu građana Pule, koji su pamtili velika dobročinstva doktora Labora, pušten je

Koparštinu, gdje je bio najprije dvanaest godina župnik u Šmarju pa u Dekanima, sve do smrti u izolskoj bolnici. Sahranjen je u Dekanima. Bio je vrlo obrazovan, govorio je tečno četiri jezika, a zn

Kopar, Buje, Poreč, Kanfanar, Rovinj (gdje je prenoćio), Pulu i Premanturu. Drugi je put u Istri bio 1935., kada je 9.VI. u Kopru nazočio otkrivanju spomenika iredentistu Nazariju Sauru. Podržavao

Kopar, Buzet).

koparskoga, buzetskoga, odnosno piranskoga kraja u Istarskom saboru (od 1895.). Bio je i članom prvog odbora Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. Iskustvo koje je stekao na Krku, osobito kao tajnik

koparski podestat i kapetan, koji se bavio pitanjem depopulacije i popravljanja porečke luke, u izvješću iz 1669. istarsku je obalu nazvao štitom Gospodarice (lo scudo della Dominante). Rašporski su k

koparskoj školi Collegio dei nobili, a pravo je studirao i diplomirao u Padovi (1793.-1800.). Nadarenost za poeziju pokazao je već u ranoj mladosti, a sa samo 20 godina postaje članom koparske Acc

Kopar, Poreč, Pićan, Pula, Trst) najvažniji su fondovi i serije Apostolske kancelarije (Registra Vaticana, 872-882., 1073-85. i 1198-1605., 2041 sv.; Registra Avenionensia, 1316-1415., 350 sv.; Regist

Kopar, što je rezultat angažmana svestrane kulturne aktivistice Irene Urbič, predsjednice koparskog organizacijskog odbora sve do danas; u Trstu se 2005. u organizaciju uključuje pjesnikinja i prevodi

koparsku biskupiju. Već se za školovanja, posebno u Karlovcu i Gorici, približio idejama hrvatskog i slovenskog nacionalnog pokreta, spoznajući negativni utjecaj njemačkog i talijanskog upravnog i gos

Kopar, Volosko-Opatija i Mali Lošinj (ukupno 4.713 km2 i 347.786 stanovnika 1921.). Najviša kotarska vlast bili su civilni komesari. Talijanska je vlada i prije službenoga priključenja Istre vojnu (ok