koparskom području. Prvi tabor Hrvata Istre i kvarnerskih otoka održan je 21.V.1871. na brijegu Sv. Mihovil kraj Kastva. Priredili su ga Franjo Steidle, Antun Rubeša, Franjo Marotti, Ernest Jelušić, F

Kopar i Piran izabran je 1869. za zastupnika u Istarski sabor. Za kratkoga mandata, jer je austrijska vlada 1870. raspustila pokrajinske sabore i raspisala nove izbore, samo je dva puta govorio u Sabo

Kopar, 516 km2) pod jugoslavenskom vojnom upravom. Istočna granica STT-a bila je istovjetna na Pariškoj konferenciji predstavljenom francuskom prijedlogu razgraničenja između Italije i Jugoslavije:

Kopar, 11.XI.1984. – Rijeka, 16.III.2021.). Obitelj mu je iz Svete Marije na Krasu, otac Walter, majka Orijela rođ. Busletta. Osnovnu školu pohađao je u Umagu, a srednju trgovačku u Bujama.

koparsko sjemenište gdje je završio osam razreda gimnazije, a 1932. upisao je bogosloviju u Gorici. Za svećenika je zaređen u katedrali sv. Justa u Trstu 1936., a svoju prvu svetu misu služio je u Pir

Kopar, 3.VII.1826. – Gradac [Graz], 15.II.1879.). Otac Luka bio je gimnazijski profesor u Kopru i Ljubljani. Henrik je gimnaziju pohađao u Ljubljani, a 1845. završio filozofiju na Sveučilištu

koparskim biskupom. Stolovao je u Trstu u vrijeme uspona fašizma i nasilnoga potalijančivanja Slovenaca i Hrvata. Zauzimao se za vjersku obnovu i miran suživot Hrvata, Slovenaca i Talijana, širio j

koparskom i kraškom vinogorju. Najbolji su položaji za sortu na južnim stranama brda od Korta preko Šareda do sela Gažon, dalje po brdima nad vanganelskom dolinom i preko Mareziga u unutrašnjost Is

koparskom zatvoru, naposljetku ga je Specijalni sud za zaštitu države u Rimu 28.XI. iste godine osudio na 24 godine zatvora. Bio je zatvoren u kaznionicu u Civitavecchiji, iz koje je pobjegao 13.XI.19

Kopar. U njoj su se gradile drvene ribarske brodice i popravljali prvi veliki željezni brodovi Splošne plovbe, kojoj se poduzeće 1956. priključilo. Brodogradilište se osposobilo za gradnju željeznih b

Kopar-Kozina. Istarski ipsilon ima 92 km izgrađenih cesta, od kojih je na čvorištu Kanfanar 6 km autoceste punoga profila, a ostalo je brza automobilska cesta s jednim voznim trakom. U izgradnji je jo

koparsko sjemenište Tršćansko-koparske biskupije. Višu teološku školu završio je u Gorici. Za svećenika je zaređen u tršćanskoj katedrali sv. Justa 4.VI.1939. Mladu misu slavio je u rodnom Brseču, koj

Kopar sa sjedištem u Kopru. Nova bolnica objedinila je sve odjele raštrkanih primorskih klinika u sjeverozapadnoj Istri (Kopar, Izola, Piran). Projekt je 1971. izradio arhitekt Stanko Kristl, a kam

Kopar, 3.II.1962.). Otac Milan i majka Marija, rođena Klarić, su iz Buzeta gdje je završio osnovnu školu. U Rijeci je 1980 završio srednju upravnu školu i pohađao Pravni fakultet, ali nije diplomir

Kopar i Novigrad, odijelila u crkvenom i upravnom pogledu od Trsta, to se zasigurno dogodilo i s Pićnom. Zaštitnik je biskupije, mučenik po legendi, pićanski biskup sv. Nicefor. Za bizantskoga v

...Kopar, 9.II.1954.). Otac Franc mu je bio postolar, majka Jože

koparskom sjemeništu iz kojega školske godine 1945./46. prelazi u pazinsko gdje je maturirao 1948. kao jedan od najboljih učenika. Na njegov izbor svećeničkog poziva utjecala je i mučenička smrt njego

koparskom kotaru (Kopar, Izola, Piran, Marezige, Pobegi, Šmarje, Krog, Puče, Vanganel, Korte i Škofije) i bujskom kotaru Slobodnog Teritorija Trsta / STT (Buje, Umag, Lovrečica, Novigrad, Brtonigla, K

Kopar, 23.X.1887. - Ljubljana, 23.XII.1982.). U knjigu krštenih upisan je kao Golauch. Nakon dva razreda gimnazije, napustio je školu. Iako samouk, posvetio se proučavanju povijesti i političkom dj

Kopar (1086.), Zadar (1177.), Split (1186.), te Dubrovnik (1215.). Na istarskom poluotoku, bez obzira na njegovu političku podijeljenost između Habsburške Monarhije i Mletačke Republike, bratovštine s