završetku pučke škole u rodnom mjestu, zaposlio se u tršćanskom brodogradilištu gdje je obavljao teške fizičke poslove. Unovačen je u austrijsku vojsku, u kojoj je bio dodijeljen konjaništvu te je

završio u Padovi, gdje je postigao »magisterij Svetog pisma i odlični doktorat znanosti (artium)« te upravljao župom, propovijedao i bio ispitivač bogoslova na fakultetu. Bio je izabran

završila pučku školu, potom je radila na obiteljskom imanju pa kao služavka u južnoj Italiji (u Cosenzi) te u Grčkoj i Albaniji (u Tirani). U Čežarje se vratila 1941., povremeno je radila, a ubrzo

završila je u Korčuli, a slavistiku i komparativnu književnost diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prije dolaska u Istru radi kao učiteljica u Veloj Luci i Blatu te voditeljica Narodnog sv

završavala gradnja. Odlazi 1920. u Zagreb gdje je imenovan profesorom na Visokoj tehničkoj školi (od 1926. Tehnički fakultet), na kojoj je bio jedan od utemeljitelja brodograđevnoga odjela.

...završio pet razreda talijanske osnovne škole, otac Josip g

završio je u Zagrebu, a 1938.-42. polazio je i maturirao Državnu realnu gimnaziju u Varaždinu. Mobiliziran u domobranstvo, ubrzo je prešao u partizane i jedinice X. zagrebačkog korpusa, gdje je u borb

završio školu za nastavnike tjelesnog odgoja. Kao profesor gimnastike radio je u Veneciji, a paralelno je diplomirao političke znanosti. Godine 1942., kao poručnik alpinaca, u sastavu 59. satnije

završio u Gorici, zaređen je 4.VII.1939. u Trstu te imenovan za kapelana u Postojni. U studenom iste godine poslan je za župnog upravitelja u Osp, gdje je službovao 10 godina, a u tom je razdoblju kra

Završju, Livadama i Vižinadi. Na južnoj obali Mirne nalazila se kuća čuvara šume, koji je odgovarao izravno rašporskom kapetanu, a na sjevernoj obali bila je gostionica (koja postoji i danas). Oko 1 k

završetka srednje financijske škole, u Zagrebu 1951., deset je godina radio kao financijski službenik u Kotaru Buje. Potom je 1964. diplomirao ekonomiju i dvadeset godina radio u Službi društvenog knj

završio je u Ljubljani, bogoslovlje je pohađao u Mariboru i Gorici. Zaređen je u Gorici 26.VII.1908. Službovao je kao kapelan u Sežani (1908.–10.) i Vatovlju (1910.–14.), potom godinu d

završio tečaj iz topništva, a 1883. završio je i onaj o torpedima. Prvo zapovjedništvo dobio je na topovnjači Kerka (4.III.1884.). Uz pohvale nadređenih za obnašanje te dužnosti, 1885. stacioniran

završnih ratnih operacije jugoslavenske vojske i zauzimanja većeg dijela Julijske krajine s Trstom nastaje kriza koja je riješena Beogradskim sporazumom u 9.VI.1945. između vlade Jugoslavije i vlada V

završio osnovnu školu. U Rijeci je 1980 završio srednju upravnu školu i pohađao Pravni fakultet, ali nije diplomirao. U prvoj polovici 1980-ih počeo je raditi kao imovinskopravni referent u buzetskom

završio. U poslijeratnom razdoblju likovno se obrazovao u Ljubljani pod vodstvom Zorana Dideka te se družio s mnogobrojnim slikarima (Janez Vidic, Ivan Seljak - Čopič, Ivan Varl, Leo Vilhar, Lojze

završava u Humu kamo je stric premješten na službu. Radi daljnjeg školovanja vraća se u Pazin gdje je završila Žensku učiteljsku školu netom prije kraja Prvog svjetskog rata i talijanske okupacije u s

završetka. Plodovi su bobice veličine 8-12 milimetara, u prvo vrijeme zelene, a kasnije smeđasto-crvene boje. Upotrebljavaju se za spravljanje osvježavajućeg reskog pića koje ima naziv vin de zanevere

završetka II. svjetskog rata vraća se u Istru; radio je u netom osnovanim veterinarskim stanicama u Poreču i Pazinu, zatim je bio veterinarski inspektor Zajednice općina Rijeka sa sjedištem u Puli do

završava terasom. Duga je 20, široka 21 m, dvokatnica s potkrovljem i dvorištem. Nešto dalje bilo je izgrađeno i sklonište i tenisko igralište, današnja Petica, TK Uljanik iz Pule.