...Trstu umjetničku školu pri Odsjeku kipara ornamentalista na Indu

Trst te počeo stvarati buduću boksačku karijeru na pobjedama u lokalnim i međuregionalnim amaterskim turnirima. Izbornik talijanske reprezentacije ga je uočio 1955. Godinu kasnije je prvi put poražen

Trst–Istra–Gorica–Rijeka), tajna separatistička revolucionarna organizacija Slovenaca i Hrvata Julijske Venecije. Prva organizacija TIGR-a nastala je ljeti 1924. u Trstu i djelova

Trstu i Veneciji, a zaobilaze je i kopneni pravci Rijeka–Trst i Venecija–Trst. Jačanje istar. regionalnog identiteta u okviru hrv. nacionalnoga bića, ali s elementima transnacionalnosti, čini istar. r

Trsta, Kopra i Umaga. Od 2021. u Trstu organizaciju preuzima Slovenski klub, odnosno njihov predstavnik novinar Martin Lissiach. Gradska knjižnica Umag je uz financijsku potporu Grada Umaga i Istar

Trst, gdje je sa SMS Arpadom bio zamjena za potopljeni SMS Wien. Iza Prvog svjetskog rata dodijeljen je Velikoj Britaniji, te je izrezan 1920.

Trsta. Postigao je čin pukovnika u poslijeratnom djelovanju u JNA. Povukao se u Kopar 1962. gdje se posvetio proučavanju povijesti prekomoraca. Napisao je nekoliko knjiga: Tretja prekomorska brigada (

Trst, poslije u Kopar i Izolu. U gotovo ispražnjenu selu ostalo je samo 18 kućnih brojeva. Zbog značajne arhitekture naselje je zaštićeno kao urbanistička spomenička baština. Svako proljeće priređuje

Trst i Devin). Pieronijeva mapa opisa i crteža čuva se u Arhivu Republike Slovenije u Ljubljani.

trstike. Obje su sviraljke utaknute u zadebljali prstenast oblik grljak (did, didac). Na desnoj su sviraljci 4 rupice (škuljice) s prednje strane i jedna sa stražnje strane (za palac), a na lijevoj su

Trst, 17.IV.2012.). Otac Guido, pokrajinski sudac, umire mu već 1918. od španjolske groznice, a 1919. s majkom Noemi, rođenom Niederkorn, seli se u Trst. Maturirao je 1936. u tršćanskoj klasično

Trst – Rijeka i Kopar – Ljubljana. Staro središte naselja Na Gorici stoji na humku kraj seoskog puta južno od novijeg dijela naselja, koje se proteže duž glavne ceste. Od susjednoga nov

Trst, potom u Milano. Dobiva posao u informativno-oglasnoj službi torinske tvrtke Pirelli, a na milanskom Sveučilištu upisuje studij književnosti i filozofije. Počinje prevoditi s engleskog i francusk

Trstu, a bogosloviju u Gorici i Trstu. Zaređen 1875., kao svećenik je najduže službovao u Pazinu i Buzetu. Bio je pripadnikom umjerene struje pravaškoga pokreta u Istri, a zbog svojega hrvatskog angaž

Trst 1906.), Moč uniforme (Trst 1909.), Lucifer (Tolmin 1914.) i Zgrešno nadstropje (Tolmin, uoči Prvog svjetskog rata) te vodvilj Chonchon (Materin blagoslov) 1906. Skladao je i oratorije Kraljevstvo

Trst, 12.XII.2017.). S obitelji se kao esul 1954. seli u Opčine (Opcina, Opicina) na Tršćanskom krasu. Završio je Tehničku školu "Alessandro Volta" u Trstu, potom je nekoliko godina studi

Trst-Poreč i ceste Kopar-Izola. Na položenijim sjevernim i sjeveroistočnim padinama izgrađene su stambene četvrti Kopra (Olmo, Semedela, Žusterna, ukupno 14387 st., 2002), koje od 1993. čine novu župu

Trsta selo se sve više urbaniziralo, pa je poljodjelstvo postalo tek dopunska djelatnost. U njegovoj je blizini pogranični prijelaz Plavje-Noghera.

Trstu 1952., Puli 1953.-63., Osijeku 1963.-66. i Mostaru 1966.-69. U Puli je djelovao kao glumac i povremeno redatelj, s nekoliko zapaženih ostvarenja. Od 1970. do 1972. bio je direktor Narodnoga kaza

Trstu.