Labinštini i dr. Mletci su imali monopol, pa nisu dopuštali jači razvoj brodarstva u Istri, ali su gradovi Piran, Kopar, Poreč, Rovinj i Pula posjedovali brodove koje su opremali posadom i opremom i k

Labinprogres te Istarski ugljenokopi Raša osigurali su gospodarski razvoj Labinštine. Buzetska tvornica piva, Cimos i »Nada Dimić« iz Buzeta te Digitron i Feroplast iz Buja značajno su utj

Labina i Kastva). U geografskom pogledu Istra zauzima iznimno povoljan položaj za uzgoj vinove loze, koja je u antičko doba onamo donesena iz Grčke. Snažan razvoj istarskog vinogradarstva započeo j

Labinu (Most Raša i Koromačno) te Plominu. Na svim se mjernim postajama mjeri koncentracija sumporova dioksida, dima i ukupne taložne tvari, u Puli i Plominu mjeri se još i koncentracija dušikova diok

Labin, Poreč), ali su se isto tako s godinama zatvarale. Danas, zahvaljujući novoj računalnoj tehnologiji, djeluje više dobro opremljenih tiskara, koje zadovoljavaju potrebe u Istri.

Labina (Archeografo Triestino, 1908., 4), piranski kartular Chartularium piranense (AMSI, 1924.–35., 36–47. i 1938., 50). Između I. i II. svjetskog rata objavio je više priloga pretežito u

Labinci i Višnjana do stajališta Nova Vas i Poreča. Stanica Poreč bila je građena kao prolazna, jer je bio planiran produžetak pruge do Kanfanara. Iako je gradnja trase bila započeta, do realizacije n

Opera Vigilanza Repressione Antifascismo (tal.: Služba za nadzor i suzbijanje antifašizma, krat. OVRA), tajna fašistička politička policija. Stvarajući u razdoblju 1926-29. jedinstven sustav totalne r

Labin, Pazin, Poreč, Pula, Rovinj). Potkraj 1970-ih i na poč. 1980-ih donosili su se općinski prostorni planovi, a velik dio njih je, nakon mnogih revizija, i danas u primjeni. To su prvi direktivni p

Labin), Barbarigo (Sutlovreč), Cesare i Daniele (Rovinj) te Francesco (Vodnjan), svi iz XVII. st. U puljskim se matičnim knjigama u XVIII. st. spominje niz plemića i plemkinja iz te obitelji: Maria El

Labina (1968.), Ex tempore Alberoni (Lido di Venezia, 1969.) gdje je osvojio Srebrnog lava. Likovnim radovima sudjeluje na natječaju za umjetnost i kulturu Istria Nobilissima od samoga početka 1967.,

Labinci, u kojem je bio nositelj igre i kročio prema ulasku u Drugu boćarsku ligu. Dobitnik je zlatne plakete NK Jadran za aktivnoga igrača koji je naročito doprinio uspjehu kluba na natjecateljsko

Labinci u porečkom dekanatu, a 1974. biva premješten u umaško-oprtaljski dekanat gdje upravlja župama Umag i Petrovija. U Umagu ga krajem prosinca 1984. zatiče imenovanje generalnim vikarom Porečke

labinske bolnice u lipnju 1946., a u kolovozu (sa suprugom) ući u Pulu. Potom preko Trsta odlazi za Rim, gdje boravi do rujna 1949., kada konačno odlazi u Buenos Aires i tamo ostaje do kraja života, n

Labinšćini orȏda, u Istarskoj Liburniji lovrata; istromlet. orada; u drugim istočnojadranskim krajevima naziva se i komarča, ovrata, podlanica, dinigla, zlatulja, zlatva, sekulica; lat. Sparus aurata,

Labin i ravnatelj Radničkoga sveučilišta, ravnatelj Općinske knjižnice i čitaonice u Puli, glavni i odgovorni urednik riječkoga časopisa Dometi (1972.–74.) i pulske Istre (1974.–83.), glav

Labinske. Maganja je osobno predvodio partizanske borce u zauzimanju karabinjerskih položaja u Gračišću i Pićnu. Prije pada Pićna karabinjeri su pri početku mirovnih pregovora ustrijelili Maganju, teš

Labina do Kastva. Sjevernim rubom Istre cesta je vodila od Trsta do Trsata. Od njih su se odvajale lokalne (vicinalne) ceste u unutrašnjost Istre. Itinerarnim su cestama putovale legije, prevozio se t

Labinšćinu (Labinština) i velike dijelove Puljštine i Poreštine, nastanjivali su Hrvati. Autohtono romansko stanovništvo zadržalo se sa svojim zasebnim govorom (istriotski ili istroromanski jezik) u z

Labin – Rijeka (D 21). Stanovnik je Barbȁnac i Bȁrbanac, stanovnica Barbȃnka, a pridjev barbȃnski i bȁrbanski. Gospodarstvo se temelji na poljodjelstvu (žito, vinova loza) i stočarstvu, a