koparskoga liječnika Santorija Santorija, o čemu je dao prikaz u studentskome časopisu Medicinar (1947.) i poslije u drugim znanstvenim edicijama (Istarski liječnik Santorio Santorio i njegovi aparati

Kopar, Izola i Piran utemeljile su Visokošolsko središče v Kopru s ciljem da ono pripremi, koordinira i potakne razvoj visokoga školstva na obali i postavi formalne temelje za nastanak sveučilišta. Se

Kopar, gdje radi kao liječnik opće prakse u tamošnjem domu zdravlja. Godine 1972. zapošljava se na odjelu interne medicine u ankaranskoj bolnici te iste godine polaže i specijalistički ispit iz intern

Kopar, Izola, Poreč i Pula) nije potisnuo mletačke snage. Na vijest o protuudaru mletačke vojske u Furlaniju, povukao se u Trst, gdje su posredovanjem pape Ivana XXIII. počeli pregovori o miru. No pot

Kopar; blizu graničnog prijelaza između Hrvatske i Slovenije, koji po njemu nosi ime. Stanovnik je Kaštelȃn i Kaštȅlac, stanovnica Kaštelȃnka i Kaštȇlka, a pridjev kaštȇlski i kaštȅlski. Stanovn

Kopar), B. Valušek (Rijeka), G. Ostojić-Cvajner (Pula), A. Curto (Rovinj), M. Ivetić (Pazin), Lj. Domić (Rijeka), T. Vorano (Labin), M. Zinaić (Rijeka), J. Mikuž (Ljubljana).

Kopar. U njoj se školovalo 98 učitelja i 403 učiteljice do 1968., kada je priključena slovenskoj gimnaziji kao pedagoški smjer.

Koparština i dr.). Ima oštar zvuk i namijenjena je uglavnom svirci za ples, poglavito plesovima iz alpskoga etnografskog prostora sjeverne Italije i Austrije (mafrina, šetepaši, marča, polka, valcer i

Kopar), Girolama da Santacrocea (Kopar, Pazin), Palme Mlađega (Svetvinčenat). Kasnorenesansnu maniru venecijanskoga slikarstva prihvatio je Juraj (Zorzi) Ventura, podrijetlom iz Zadra, koji je (oko 16

Kopar, Piran, Izola i Labin). Socijalni joj je program bio prilagođen soc. strukturi tih dijelova Istre: ribarima, težacima, sitnim zemljoposjednicima, slobodnim gradskim zanimanjima i inteligenciji.

koparsko područje. Stručno povjerenstvo Ministarstva znanosti i kulture FNRJ, po pregledu građe, predložilo je 1949. pokretanje restitucije arhivske i knjižnične građe te umjetničkih predmeta. Vojna u

Simonov zaljev (slov. Simonov zaliv), arheološki lokalitet. Nalazi se u Simonovom zaljevu u Izoli, između rtova Kane i Korbata, gdje su sačuvani ostaci luksuzne rimske vile, Villae maritime s pripadaj

koparsku biskupiju, gdje je postavljen za vikara u Vatovlju (Brkini). Tu je ostao dvije godine, pa je umirovljen i živio je u Gorici. Nakon Drugog svjetskog rata živio je do 1952. u Skupu na Krasu,

koparskog područja. U Prosveti (Zveza slovenskih prosvetnih društev v Italiji), koja je djelovala do 1927., kad je bila zabranjena, bilo je 1922. 50 zborova s tršćanskog područja, Krasa, Notranjske i

koparskom katedralom. Napisao je i povijesno djelo La spedizione di Carlo VIII in Italia (1495.), a za Istru su značajna i djela: Vitae ducum Venetorum (Životi mletačkih duždeva; u: Rerum Italicaru

Kopar).

koparski kapetan i podestat; Domenico (XVIII. st.), puljski knez-providur; Teodoro Loredan Balbi, posljednji novigradski biskup.

koparskog Primorskog ljetnog festivala (Primorski poletni festival, PPF), s programima diljem slovenskog dijela Poluotoka. Festivalu je od 1997. bio izvršni producent, a od 1998. umjetnički ravnatelj.

Koparska ulica, tadašnji Bulevar Borisa Kidriča) i drugdje u Istri (Kringa). Prvi se u Istri započeo koristiti novim tehnologijama u podvodnoj arheologiji, pa je 1960-ih priredio i prve tečajeve za

koparskoga holdinga, širi se na hrv. tržištu te se sjedište 2001. iz Umaga seli u Zagreb. Holding OMV Istrabenz d. d. od 2004. u potpunom je vlasništvu društva OMV Rafinerie & Marketing GmbH te mijenj