Voloskome, te Costantino, odvjetnik i 1894.-1918. ravnatelj Vijeća za poreznu upravu u Pazinu (u doba gradonačelnika Šime Kurelića), te gradonačelnik 1919.-22.

Volosko). Izradio je portret biskupa i političara Josipa Jurja Strossmayera (1872.).

Voloskom. Nakon zatvaranja hrvatskih gimnazija u Istri poslije I. svjetskog rata, nekoliko mjeseci 1919. radi na gimnaziji u Virovitici, zatim na realnoj gimnaziji u Sušaku. Javljao se prilozima u

Volosko, duga 14 km (tzv. lungomare). Blaga klima, zaštićenost položaja i bujna vegetacija priobalja i zaleđa (lovor, pitomi kesten) pogodovali su razvoju mjesta. Malo ribarsko naselje od nekoliko

Volosko-Opatija). Zbog prometne izoliranosti i nepovoljne starosne strukture broj stanovnika se u nekoć pretežito stočarskom naselju (ovčarstvo, govedarstvo) naglo smanjuje (1921. - 610 stanovnika; 19

Voloskog, a njegovo ime nosi osnovna škola na Drenovi.

Volosko. Nekad se stanovništvo bavilo mliječnim stočarstvom. Do I. svjetskog rata proizvodio se led koji se prodavao u Trstu. Danas su obradive površine u vrtačama, a okolica se ne obrađuje. Stanovnic

Voloskom i Rijeci. Dodijeljen mu je naslov viteza Rumunjske zvijezde, Orden za zasluge Adolfa Nassauskog, naslov viteza Reda Schaumburg-Lippe i počasno članstvo bečkog Dobrovoljnog spasilačkog dru

Volosko, od 1988. Ex tempore slikarstva Vodnjan i od 1994. Smotra likovnih umjetnika Ex tempore Grožnjan. Gotovo se svake godine u Istri pokreću se novi takvi slikarski nastupi. U Novigradu slikarski

Volosko-Opatija i Mali Lošinj (ukupno 4.713 km2 i 347.786 stanovnika 1921.). Najviša kotarska vlast bili su civilni komesari. Talijanska je vlada i prije službenoga priključenja Istre vojnu (okupacijs

Volosko, 30.VII.1868. - Bologna, 25.X.1953.). Rođen je u obitelji porijeklom s Lošinja (otac Pietro, majka Antonietta rođ. Stuparich), koji je uvijek držao svojim zavičajem. Gimnaziju je pohađao

Voloskome, Buzetu, Bermu, Medulinu, Cresu, Malome Lošinju, Žminju, Vodnjanu, Brseču, Baderni i dr. Utemeljenjem posujilnica i kreditnoga zadrugarstva s povoljnijim uvjetima kreditiranja i nižim kamata

Volosko-Lovran, duga 14 km. Svjedočanstva o prapovijesnoj i antičkoj nastanjenosti postoje samo u tragovima, a sve do XIX. st. Ika je bila malo ribarsko naselje. Premda je slijedila turistički razv

Volosko-Opatija-Lovran. U Puli je takvo društvo osnovano oko 1889. i imalo je statut, prema kojemu su članovi bili osnivači, redoviti i počasni. Društvo za poljepšavanje Medulina (i okolice) utemeljno

Voloskom (restoran Wirtinger), a potom u Opatiji (hotel Kronprinzessin Stephanie). S djelovanjem prestaje na kraju XIX. st.

Voloskoga i Brijuna kao klimatskih lječilišta, predlažući i druga mjesta, poput Pule, Kaštela, Hvara, Visa i Dubrovnika. Njegovi najvažniji opći radovi su Über Boden und Klima des oberitalisch

Voloskog. U tom je području označio i mnoge vrulje. U svojem glavnom djelu Physicalische Verhältnisse und Vertheilung der Organismen im Quarnerischen Golfe (1863.), opisujući međusobne odnose

Volosko. Problem u povezivanju toga toponima s bogom Velesom postavlja oblik njegova imena Volos, koji se pojavljuje samo u ruskome jeziku.

Volosko, liburnijski pejzaži... Samostalno je izlagao u Zagrebu, Opatiji, Rijeci, Rimu, Bologni, Milanu, Ljubljani, Leverkusenu, Kölnu, Veneciji, Firenci, Selcu, Labinu, Puli, Poreču, Rabu, Lovra

Volosko, 22.XI.1865. – Opatija, 18.VI.1936.). Sin talijanaškog načelnika voloske općine Agostina Raicicha (1816.-1901.) i Ivane Vlah. Završio je učiteljsku školu u Kopru i postao 1885. prvim