nooslobodilačkog odbora (NOO) Tinjan. Nakon kapitulacije Italije sudjeluje 9.IX.1943. u napadima i razoružavanju postaje karabinjera u Tinjanu i vojarne u Pazinu. Tijekom 20-dnevne slobode Istre u ruj
Rezultati pretraživanja za: "noo"
nooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Hrvatske za Istru ušao je u njegov sastav, a bio je i sudionik Istarskog sabora u Pazinu 13.IX.1943. na kojemu je izabran u Pokrajinski narodnooslobodilačk
NOO-e. Imali su osnovne upravne ovlasti u pitanjima važnima za svakodnevni život, a osnivali su općinske, mjesne i seoske NOO-e. Nakon 1945. k. je u FNRJ postao veća upravna jedinica, tako da je puljs
NOO-u za Istru. Sudjelovao je u radu ZAVNOH-a kao vijećnik. I nakon 1945. djelovao je u organima vlasti Istre, a od 1946. do 1952. radio je u Ministarstvu trgovine i opskrbe NR Hrvatske, u Odsjeku
nooslobodilačkog odbora (NOO) Opatije. Bio je vijećnikom Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) i članom predsjedništva Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Ju
nooslobodilačku vojsku (NOV), 1944. završio prvi učiteljski tečaj te službovao kao učitelj i referent Propodjela Kotarskoga narodnooslobodilačkog odbora Žminj. Nakon rata završio studij talijanskoga i
nooslobodilačkog odbora (NOO) za Istru na Planiku. Prvi urednici bili su Vicenzo Gigante - Ugo i Andrea Casassa. List je izlazio redovito svakih petnaest dana na najmanje 4, a najviše 10 stranica. Nak
nooslobodilačkog odbora (NOO) Buzet, a kasnije Okružnog NOO-a Poreč. Nijemci su ga uhitili nakon pogibije Joakima Rakovca u siječnju 1945. Od Šestana su tražili da otvori hrvatsku školu pod njihovom z
nooslobodilački pokret (NOP), u Sv. Petru u Šumi osniva prvi narodnooslobodilački odbor (NOO) u tom kraju, kojemu je bila predsjednica. Do kapitulacije Italije tu se razgranao dobro organizirani NOP.
nooslobodilačkog odbora (NOO) za Istru. Sredinom srpnja 1944. stiže na Kastavštinu. Neprijatelj je saznao da se organiziraju učiteljski skupovi pa su je, dok je s još nekoliko aktivistica čekala kurir
nooslobodilačkog odbora (NOO) za Istru, a kratko je bio i u Prop-odjelu Okružnog NOO-a Pule (gdje je na Tondulonu kod Kranjčići sudjelovao u osnivanju „tehnike“, tj. mjesta ciklostilnoga u
Literatura : nooslobodilačke borbe Poreštine“, Zbornik Poreštine, 1, Poreč 1971., 11-13; Slavko Magdić, Narodni heroji Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, Zagreb 1981., podaci iz Odjela za doku
nooslobodilačkom pokretu (NOP). Započeo je intenzivno raditi na jačanju NOP-a na Poreštini. U veljači 1943. osnovao je u Rahovcima seoski narodnooslobodilački odbor (NOO), koji je postao važan čimbeni
nooslobodilačkog odbora (NOO) za Pulu, najprije u zaseoku Plehutima na Barbanštini, potom u susjednim Hrbokima i Fumetima, a od sredine siječnja 1945. u zaseoku Veselicima na Labinštini. Skromne gr
nooslobodilačkog odbora (ONOO) za Pulu, prvi broj kojega je izašao 23.VII.1944. Od broja 42. mijenja naziv i izdavača te postaje Hrvatski list - glasilo Okružnog odbora Jedinstvenoga narodnooslobodila
nooslobodilačkog odbora (NOO) Pule, tj. gradonačelnikom (1947.-49.). Prvi je pulski zastupnik u Saboru - još za vrijeme anglo-američke vojne uprave 1946. Bio je direktor Tvornice cementa u Puli (19
nooslobodilačkom pokretu (NOP) na području Istre. U međuvremenu, 1944. je položio tečaj za hrvatske učitelje te postao prosvjetni referent Kotarskog narodnooslobodilačkog odbora (NOO) Žminj sa zadužen
nooslobodilačkom pokretu. Bio je član NOO-a za Pulu, koji je djelovao u ilegali. Njemačka ga je policija uhitila 4.VI.1944., ali je nakon samo tri dana uspio pobjeći iz zapovjedništva SS-a u metežu ti
nooslobodilačke borbe obavljao je niz dužnosti – organizirao je okružne narodnooslobodilačke odbore (NOO) za Brkine, bistričko i pivsko područje, postao je i član tamošnjeg Okružnog komiteta Kom
nooslobodilačke odbore (NOO) na Pazinštini, a potom je sudjelovao i u širenju pokreta u druge dijelove Istre. U selu Marečići osnovao je 29.IV.1942. prvu ćeliju Komunističke partije Hrvatske (KPH) u I
nooslobodilačkim odborima (NOO), organizacijama NOP-a, evidencija narodnih neprijatelja i sumnjivih osoba, organiziranje obavještajne i informativne službe, nadzor vojnih osoba na dopustu ili bolovanj
O Istrapediji
Istrapedia je regionalna internetska enciklopedija, projekt Istarske županije. U njoj su riječju, slikom i zvukom objedinjeni i predstavljeni zemljopis, priroda, povijest, svekolika baština, zapažene osobe, umjetnost, kultura i ostale značajke cijelog istarskog poluotoka, neovisno o političkim granicama.
Više o projektu Istrapedia...Kako pretraživati
Istrapedia sadrži više od 4.000 natuknica, a moguće ju je pretraživati kroz abecedarij, naznačene kategorije, galerije i teme, vezane članke ili pomoću tražilice u koju se upisuju riječi povezane s iskanom natuknicom ili više njih.
Više o mogućnostima tražilice...Uređujte Istrapediju
Istrapedia je djelo više stotina autora, pisaca natuknica, snimatelja, urednika... No, ona se stalno nadograđuje, a u njezinom obogaćivanju mogu sudjelovati i čitatelji svojim komentarima, primjedbama i prijedlozima, kao i konkretnim prilozima - natuknicama, fotografijama, video i audio zapisima.
Više o mogućnostima suradnje...