dvigradske općine. To je jednobrodna romanička crkva pravokutnog tlocrta, s izbočenom polukružnom apsidom. Zidana je grubo obrađenim duguljastim kamenjem poredanim u redove. Ima dva mala prozora na

Dvigradski statut, I-II (1960.-62.); Kritički osvrt na objavljeni statut općine Izola iz 1360. godine (1966.); Posjedovni odnosi porečke crkve od VI. do XVI. stoljeća (1973.).

Dvigrada i iznad Kanfanara na oko 600 m. Jugozapadno od ruševina Dvigrada preko Limske drage izgrađen je luk cestovnog vijadukta Istarskog ipsilona. Kamena zaravan uz rub drage na tom je dijelu vis

Dvigrad, sv. Lovreč, Mutvoran te Starigrad na moru, umjesto kojeg je kasnije sazidan Novigrad, kao i mnoge dvorce i palače kojima danas nema ni traga. Druga legenda govori kako je Atila „zgorija svu I

Dvigrad). U Dalmaciji je 1346. ugušio pobunu Zadrana nakon mletačke pobjede nad vojskom ugarsko-hrvatskog kralja. U njegovo je vrijeme Veneciju zahvatila velika kuga (1348., uslijedivši koji mjesec na

Dvigrad). Pripadala je Akvilejskoj metropoliji. Unatoč podjeli područja biskupije na dvije države (Mletačka Republika i Austrija), njezine se granice nisu mijenjale do 1788., kad je papa Pio VI. bu

Dvigradu i Balama, što ga je porečka Crkva stekla za akvilejskoga patrijarha Rodoalda (oko 965.), a pred kraj ga je tisućljeća nasilno prisvojio (zaposjeo) patrijarh Ivan IV.

Dvigrad, a 1616. njegovim je zalaganjem privremeno osvojen austrijski kaštel Tinjan, zauzimanje kojega je značajna prekretnica u dotadašnjem načinu borbe. Ostali istaknutiji članovi: Giacomo (XV. s

Dvigradu. Gotičke fortifikacije dopunjavale su se i u XV. st., kada je Poreč dobio kulu pored glavnih gradskih vrata (majstor Lazar de Pari, 1447), a u Svetom Lovreču dogradila se velika kula Fontanel

Dvigrad, Brijuni) nekropole imaju izrazite kršćanske značajke. Nekropole i pojedinačni grobovi iz IX.–X. st. jesu Žminj, Goleševo kraj Barbana, Dvigrad, Buzet, Predloka, a iz XI–XII. st. Brest, Rim kr

Dvigradu se stalno obavljaju arheol. istraživanja (Konzervatorski odjel Pula i Sveučilište u Padovi) i konzervatorsko-restauratorski radovi. Uređene su sakralne zbirke u župnim crkvama u Svetvinčentu

Dvigrad, Glem, Gologorica, Gračišće, Gradin, Gradina, Gradinje, Grožnjan, Hrastovlje, Hum, Kašćerga, Kaštel, Kostanjica, Kaštelir, Koštabona, Kožljak, Kršan, Kubed, Labin, Lindar, Loka, Lupoglav, Momj

Dvigrad zbog grešna života Dvegrajaca, o ratu između Boljuna i Motovuna (s lokaliziranim motivom dosjetljivosti opkoljenih), a uz nekadašnju mletačko-austrijsku granicu nisu rijetke ni predaje koje te

Studenac, Petar, pjesnik, svećenik i preporoditelj (Rijeka, 31.I.1811. – Kanfanar, 24.V.1898.). Gimnaziju i teologiju završio u Gorici. Zaređen 1834., najprije je službovao u Muntriju, a od 1

Dvigrad, Motovun, Buje, Milje i Izola. U XV. st. njima se pridružuju Rovinj, Vodnjan, Buzet i drugi gradovi u unutrašnjosti Istre. Kad su ti gradovi potpali pod vlast Venecije, stare su statutarne odr

Dvigrad, Žminj, Beram, Gologorica, Oprtalj i mnogobrojni drugi burgovi primjeri razvoja grada iz kaštela te pripadaju srednjovjekovnoj urbanizaciji. Iako su podgrađa (protourbane jezgre) ponekad i sta

Dvigradu, Sv. Gervazija kraj Bala. Pritom je drugi tip daleko brojniji, postajući regionalnom inačicom. Župna crkva u Balama zasada je jedina poznata inačica tipa s istaknutim polukružnim apsidama.

Dvigradu. Glazbeni časopisi: Sv. Cecilija, Gusle, Glazba, Pjevački vjesnik i dr. informiraju o teoriji, historiografiji, glazb. praksi i rezultatima cecilijanskoga pokreta.

Dvigradu, koji je već pretrpio nedaće epidemije kuge 1631. te su ga kao »ukleto« mjesto napustili njegovi stanovnici i prebjegli u Kanfanar (1714). Radi suzbijanja malarije u Puli i okolici 1870. pro

dvigradskih podestata i pretora u Kanfanaru (1668.–1794.). Svećenik i erudit Gavardo (1701.–1736.) postao je član Kraljevske akademije u Londonu. Domizio (1627.–?), brat Olimpa (1623