Žminjski libar 2 (Žminj), Domaća rič (Zadar), Zadarska smotra (Zadar), Majka (Visočane), Susret hrvatskih zavičajnih književnika (Križevci, Zagreb), panorama Seljanski susreti 1992.-2012. (Rovinjsko S

Žminja. Ona su rekvirirana za vrijeme Prvog svjetskog rata, otkad im se gubi svaki trag. Jedino u Istri sačuvano Manfredinovo zvono nalazi se u Muzeju grada Pazina, a potječe iz Sv. Marije Svetomore k

Žminjštine. Bila je poznata diljem poluotoka, a 25.VII. na dan sv. Jakova održavao se veliki sajam, preteča današnje Jakovlje pučke fešte Kanfanara i ovog djela Istre.  

Žminja, 25.X.1934. – Rijeka, 21.II.1990.). Kao dječak preživio je njemački pokolj 64 suseljana i palež rodnoga sela 2.X.1943. Osnovnu je školu polazio u Žminju, klasičnu gimnaziju u pazinskom

Žminj, 1. XI. 1922 - Trst, 7. IV. 2014). Kad mu je bilo 25 godina, 1947., napustio je rodni kraj te iselio u Trst. Nakon prilagodbe na nove, izmijenjene gradske uvjete u odnosu na Žminj, otvorio je du

Žminju. Plemstvo s naslovom von Weissenhaus od austrijskog cara Josipa II. dobio je 19.XI.1787. Johann Mathias Segher, kirurg iz Žminja. Za vladavine Josipa II. pazinski izdanak obitelji dobio je p

...Žminja, 18.I.1919. - Marghera kraj Venecije, 21.II.1963.). Školovanje je započeo u franjevačkom samostanu u Chiampu kraj Vero

Žminj–Lindar, na više od 400m nadm. visine. Stanovnici se bave tradicionalnim poljodjelstvom. Na uzvisini pokraj naselja smještena je jednobrodna romanička crkva sv. Marije Magdalene (440m nadm. visin

Žminja, 26.IV.1888. – Petešljari, 8.III.1975.). Jedan je od najboljih graditelja istarskih narodnih glazbala, vrstan izrađivač roženica, svirala (vidalica) i mišnica, iako sam nije znao svira

Žminju, što se doznaje iz lat. natpisa na njezinu pročelju s uklesanim podatcima: nadnevkom dovršenja gradnje, imenima naručitelja (Marina, Sladonića i Teodora), svetca naslovnika te graditeljevim ime

Žminja, 11.XI.1940. – Pula, 11.I.1983.). Osnovnu školu pohađao je u Ceru i Žminju. U Puli je maturirao u ekonomskoj školi i završio Pedagošku akademiju. Jugoslavenske jezike i književnosti di

Žminj 2000.), Dane Gruber – Povijest Istre (Zagreb-Žminj 2005.) i Libri žminjski (skupina autora, dvosveščano, Žminj 2008. i 2010.).

Žminja i portreti. Neki od tih radova danas se nalaze širom svijeta. Bio je 1972. među prvih šestero dobitnika tada ustanovljene Plakete Marulić Čakavskog sabora. Pokopan je na žminjskom groblju

Žminj. Otkrivena je 1930-ih zahvaljujući mještaninu Toniju Bošcu, koji je obrađujući vinograd naišao na rupu koju nije mogao zatrpati. Iako je vrijeme prolazilo nitko nije ni slutio da istarska zem

...Žminjštine, ali zahvaća i neka sela južno od Pazina. Bezjački se identitet formira ponajprije u odnosu na

Žminja, 26.V.1939. – Pula, 2.XI.2022.). Sin Franje i Ruže rođ. Zec. Imao je i osam godina mlađu sestru Anu. Osnovnu školu pohađao je u Žminju, a gimnaziju u Pazinskom sjemeništu. Studij te

Žminjštine, Labinšćine i Puljštine. Nakon razotkrivanja organizacije NOP-a Pazinštine u lipnju 1943. s ocem je pobjegla u Brinje, gdje je pohađala skojevski tečaj. Karabinjeri su joj uhitili majku Anu

Žminj, 14.I.1850. - Trst, 25.III.1911.). Završivši Visoku školu za poljoprivredu i šumarstvo u Beču zaposlio se 1874. u Šumskoj direkciji u Postojni. Potom je dvije godine radio kao šumarski asiste

Žminjštini. S Ivanom Pustijancem često je upriličavao priredbe narodne glazbe. Bio je član RKUD-a Rudar iz Raše te najviše nastupao kao plesni svirač folklorne skupine toga kulturnoumjetničkog druš

Žminj, 18.IV.1673. - Rijeka, 9.II.1734.). Isusovac od 1693. Filozofiju i teologiju studirao je u Grazu, a između studija dvije godine predavao u gimnaziji u Rijeci i jednu godinu u Zagrebu. Kao pro