Završio je samo tri razreda pučke škole te od 14. godine radio u pilani u Kastvu. S braćom je 1920. otišao na rad u SAD, gdje su se zaposlili u rudniku ugljena Brownsville u Pennsylvaniji. Ondje se pr

završio gimnaziju i studij prava te 1959. doktorirao temom Brodarstvo Istre u doba propadanja jedrenjaka i stvaranja parobrodarstva. Radio je u Ministarstvu narodnoga gospodarstva NDH (1941.–45.

završio u Osijeku. Kao učitelj nižih pučkih škola najdulje je (1909.–19.) službovao u Karlovcu. Od 1919. do smrti od tuberkuloze bio je tajnikom Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Pisao je pjesme

završio pravo. Crkvenu karijeru započeo je 1611., a obnašao je važne dužnosti u Rovigu, Padovi i Trevisu, gdje je 1623. bio imenovan arhiđakonom katedrale. U Padovi je 1936. utemeljio Accademia dei No

završio u Zagrebu (1848.). Studirao je bogosloviju u Gorici (1848.–51.) i Trstu (1851.–52.), a potom je službovao kao kapelan u Umagu. Od 1856. do smrti živio je i radio u Trstu, gdje je b

završio je studij prava u Padovi (1816.–20.). Nakon što mu nije uspio pokušaj da se pridruži napuljskim ustanicima protiv burbonske kuće 1820., vratio se u Izolu, potom se preselio u Trst, gdje

završio školu arhitekture pod vodstvom Friedricha von Schmidta i kao njegov asistent stjecao prva restauratorska iskustva u Beču, Klosterneuburgu i Zagrebu (obnova katedrale). Često je sa Schmidtom pu

Završio je Šumarsku akademiju u Mariabrunnu 1852. te studirao poljodjelstvo i građevinarstvo u Gradcu. Radio je u upravi državnih šuma (Idrija, Neuberg an der Mürz, Cavalese), potom je bio asi

završio je klasičnu gimnaziju, potom pohađao studij filozofije na Sveučilištu u Gradcu (Graz) i ondje diplomirao pravo 1800. Vrativši se u Trst postao je odvjetnikom, a 1802. počeo je raditi u općinsk

završio je u zatvoru. Učiteljsku diplomu stekao je u rodnom Kopru, u klasičnoj gimnaziji "Carlo Combi". U Beču se upisao na medicinski fakultet, ali je i iz njega izbačen zbog iredentističko

završio u Barbanu. Kao 18-godišnjak postao je plaćenim orguljašem barbanske crkve, a osim toga obnašao je dužnosti općinskoga aktuara i blagajnika (1851.), kancelara zborne crkve (1857.), a zatim je 1

završio u Gorici. Zaređen 1834., najprije je službovao u Muntriju, a od 1838. do smrti u Kanfanaru kao župnik, dekan i počasni kanonik. Govorio je njemački i talijanski, a bio je i glazbeno izobraž

završio je u Motovunu, gdje danas živi. Gimnaziju je pohađao u Pazinu, a u Zagrebu je 1984. diplomirao na Fakultetu političkih nauka (danas Fakultet političkih znanosti). Politički je aktivan od om

završio potapanjem 1912., kao i Szent István 1915. godine, drugi brod, Tegetthoff doživio je najduži vijek, te je nakon rata ostao usidren u Veneciji do 1924. godine. Bojna flota isplovila je samo tri

završetka studija u Zagrebu (slavistika, romanistika) počeo je istraživati knjige krčkih glagoljaša, zatim benediktinske samostane na Krku i u svezi s tim Bašćansku ploču pa stare rukopise. Radio je u

završio je gradnju stolnice (1457). Eklektičan kasnogotički arhitekt, u Furlaniji je zabilježen i kao iskusan graditeljski poduzetnik. Njegovo dugogodišnje djelovanje na mnogim narudžbama obilježili s

završavala gradnja. Odlazi 1920. u Zagreb gdje je imenovan profesorom na Visokoj tehničkoj školi (od 1926. Tehnički fakultet), na kojoj je bio jedan od utemeljitelja brodograđevnoga odjela.

završio je 1919. strukovnu školu te se zaposlio u Arsenalu. Iako u dodiru sa socijalističkim idejama radničkoga pokreta, Sassek u prosincu 1920. pristupa fašističkom pokretu i njegovim crnokošuljaš

Literatura : završni rad, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, 2018.

Škoko, Nada (rođ. Draković), etnografska i društvena aktivistica (Fondule [Fondole] kod Galižane, 11.VI.1944. – Zagreb, 12.XI.2016.). Obitelj je iz Peroja, a rođena je u selu svoje majke jer

Završivši studij vratio se u Trst, a potom je od 1848. živio u Bruxellesu, gdje se upoznao s belgijskim slikarom povijesnih prizora Louisom Gallaitom te je osnovao društvo belgijskih akvarelista i u n