koparski podestat i kapetan. Antonio (?-1679), kapetan Mletačkog zaljeva (1655-56), generalni providur Kandije (1667) i Dalmacije (1670). Bernardo (XVII.st.), podestat Rovinja. Angelo Maria (1726-79),

Kopar, Poreč, Rovinj i Pula posjedovali brodove koje su opremali posadom i opremom i kojima su obavljali nadzor istarske obale te pomagali Mletcima u transportu, ratnim akcijama i dr. Slabljenjem M

koparskom muzeju), a datirana je god. 1489.

Kopar), Pirano(n), Silbio (Silbonis – Savudrija), Siparis (Sipar), Humago (Umag), Neapolis (Novigrad), Parentium (Poreč), Revingo (Ruigno, Ruginio – Rovinj), Pola (Pula), Nesatium (Nezakcij), Arsia (R

Literatura : Kopar 1977.

Osimski sporazumi, ugovori između Republike Italije i SFRJ potpisani u Osimu kraj Ancone 10.XI.1975., kojima dvije države uređuju granična i druga pitanja. Na snagu su stupili 1977., poslije ratifi

koparskoj gimnaziji, a od 1912. do 1925. na tršćanskoj. Bio je 1919. jedan od utemeljitelja Furlanskog filološkog društva „Graziadio Isaia Ascoli“ u Udinama, potom 1921.-23. i njegov pr

Kopar i Izolu, a nakon preustroja partizanskih snaga i pokreta u Istri, postao je zapovjednikom Prve istarske brigade »Vladimir Gortan«, osnovane 10.IV.1944. i prvi put postrojene još 1.IV

koparski plemić T. Lugnani (od 1585.) i grofovi Sabini u XVII. st., koji su ga ubrzo opet prodali Veneciji. Na rubnim područjima Sorbara, uglavnom na uzvisinama, nekoliko je crkava. Crkva sv. Nikol

Kopar 1901.) i novele. Poslije odlaska u Bari posvetio se proučavanju povijesti južne Italije. Napisao je svoju bibliografiju Bibliografia de' miei scritti (settembre 1900-settembre 1931).

...Kopar, 5.V.1969.). Kršten je kao Franc, tako mu se zvao i otac, seljak, majka mu je bila Jo

Kopar); dobna struktura pokazuje vrlo staru populaciju. Pokušaji otvaranja pogona ili organizirane stočarske proizvodnje posljednjih desetljeća uglavnom su bili neuspješni. Budući da je na Ćićariji

Koparskom, Pulskom i Ohridskom ljetu... Tijekom glumačke karijere gostovao je u nizu kazališta - Gavella, &TD, Komedija, INK Pula i drugim. Dobitnik je brojnih glumačkih nagrada i priznanja: Ka

koparske biskupije. Već kao katedralni vikar i poslije kao kanonik i župnik, zbog svoje revnosti bio je prozvan tršćanskim apostolom. U Istarskom je saboru branio prava Hrvata. Kao biskup nastojao

koparskome muzeju). Na gl. oltaru franjevačke crkve u Pazinu nalazi se datiran (1536) i signiran Santacroceov triptih. Na središnjem je polju Sveti razgovor sa sv. Franjom Asiškim, Josipom, Ivanom Krs

koparskog podestata i kapetana Hieronima Contarinija iz 1601., u kojem je zabilježena njihova nesklonost Veneciji, a također i činjenica da su na svojim posjedima često ugošćivali uskoke te im pomagal

Kopar, Piran, Poreč, Buzet, Podgrad, Cres). Na početku 1930-ih povećalo se članstvo stranke, ali se počelo dijeliti na političke frakcije, te je sve do raspada 1943. stranka ostala podijeljena. Na

koparskom tjedniku La Provincia dell'Istria (1876.-78.) objavio je prijepise barbanskih spisa i izvješća na talijanskom jeziku, a 1880. u podlistku Naše sloge prilog Glagoljica u Barbanu, Raklju i

koparskom Okružnom narodnom odboru, pa kao upravitelj Narodne menze u Izoli, a u mirovinu je otišao 1956. O svojem životnom i ratnom putu napisao je knjigu Od Marezig do Madrida (Ljubljana 1962.) k

Kopar i Pazin, a od 1906. i kotar Volosko, tj. cijelu Istru. Glavni urednici bili su nadučitelj u Puli Ernest Jelušić (do 1908.), nadučitelj u Pazinu Josip Baćić (od 1909., br. 1 do 1911., br. 5), nad

koparskoj tiskari Cobol & Priora. Za prvog je direktora izabran D. Venturini, a izdavač i urednik bio je C. Priora. Izlazio je redovno kao mjesečnik do 1914. Druga serija (1922-23) kratkoga je vijeka