završio je studij prava u Padovi (1816.–20.). Nakon što mu nije uspio pokušaj da se pridruži napuljskim ustanicima protiv burbonske kuće 1820., vratio se u Izolu, potom se preselio u Trst, gdje

završio školu arhitekture pod vodstvom Friedricha von Schmidta i kao njegov asistent stjecao prva restauratorska iskustva u Beču, Klosterneuburgu i Zagrebu (obnova katedrale). Često je sa Schmidtom pu

Završio je Šumarsku akademiju u Mariabrunnu 1852. te studirao poljodjelstvo i građevinarstvo u Gradcu. Radio je u upravi državnih šuma (Idrija, Neuberg an der Mürz, Cavalese), potom je bio asi

završio je klasičnu gimnaziju, potom pohađao studij filozofije na Sveučilištu u Gradcu (Graz) i ondje diplomirao pravo 1800. Vrativši se u Trst postao je odvjetnikom, a 1802. počeo je raditi u općinsk

završio je u zatvoru. Učiteljsku diplomu stekao je u rodnom Kopru, u klasičnoj gimnaziji "Carlo Combi". U Beču se upisao na medicinski fakultet, ali je i iz njega izbačen zbog iredentističko

završio u Barbanu. Kao 18-godišnjak postao je plaćenim orguljašem barbanske crkve, a osim toga obnašao je dužnosti općinskoga aktuara i blagajnika (1851.), kancelara zborne crkve (1857.), a zatim je 1

završio u Gorici. Zaređen 1834., najprije je službovao u Muntriju, a od 1838. do smrti u Kanfanaru kao župnik, dekan i počasni kanonik. Govorio je njemački i talijanski, a bio je i glazbeno izobraž

završio je u Motovunu, gdje danas živi. Gimnaziju je pohađao u Pazinu, a u Zagrebu je 1984. diplomirao na Fakultetu političkih nauka (danas Fakultet političkih znanosti). Politički je aktivan od om

završio 1881. književnost na Sveučilištu u Pisi. Radio je kao profesor književnosti u školama u Bologni, Rimu, Reggiu, Lucci te Pesaru gdje je bio i ravnatelj gimnazije, a kasnije gimnazije u Anconi t

završene osnovne škole ostao je s obitelji na selu. U omladinska komunistička gibanja uključuje se s 19 godina. Zbog antifašističkog djelovanja uhićen je te 1935. interniran na talijanski otok Ventote

završio u Zagrebu 1939. kada se upisao na Tehnički fakultet. Na fakultetu je upoznao prof. Antuna Dolenca s kojim će kasnije dugo surađivati. Godine 1940. bio je na praksi u njemačkom "Siemensu&q

završio 1952. Radi kao učitelj u Narodnoj šestogodišnjoj školi u Saležu, od 1955. dvije godine bio je nastavnik i direktor osnovne škole u Vrhu, zatim u Novakima kod Podravske Slatine. Godine 1959. vr

završio je srednju školu (Istituto tecnico Leonardo da Vinci), a već u mladosti istaknuo se kao jedan od najboljih gimnastičara na sjeveroistoku Italije. Obiteljsko prezime, prije fašističke talijaniz

završio tri razreda hrvatske i jedan talijanske osnovne škole, a potom krojački zanat. Nakon odsluženja vojnog roka, u Pazinu nije mogao dobiti posao, pa je 1935. emigrirao u Jugoslaviju. Kratko vrije

završetka Akademije 1954. kada je dekretom postavljena za nastavnicu likovnog odgoja u osnovnoj školi u Kanfanaru. Dvije godine kasnije postala je profesorica likovne umjetnosti na dvojezičnoj hrvatsk

završila je u Kanfanaru, a gimnaziju u Rovinju. Do 1966. živjela je u rodnim Maružinima, a od 1966. u Žminju. Poeziju i prozu piše na maružinskoj čakavici i na hrvatskome književnom jeziku. Objavi

završio osnovnu školu i niže razrede gimnazije. Maturirao je 1944. na zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji. Nakon Drugog svjetskog rata, 1945., upisuje medicinu u Zagrebu. Diplomirao je 1952. , a nakon sta

završio u fojbi, a majka s troje djece otišla u Pesaro gdje je Ferruccio pohađao poljoprivrednu školu. Školovanje je nastavio 1954. u Bologni gdje je 1958. diplomirao (s pohvalom) na Poljoprivrednom f

završio je 1873. u Melku i Donjoj Austriji, a započeti studij u Beču prekinuo je kako bi se posvetio novinarstvu. Putuje po ratom zahvaćenim područjima i objavljuje zapažena izvješća. Bio je ataše Kra

završio Obrtnu školu. U Zagrebu je u klasi Ljube Babića 1940.–41. i 1943. pohađao Akademiju likovnih umjetnosti te u Beogradu privatnu slikarsku školu Petra Dobrovića. Pristupio je narodnooslobo