Pazinu, ali je nakon uspostave talijanske vlasti u Istri poput većine đaka prešao u Karlovac. Diplomirao je 1934. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Surađivao je u emigrantskom listu Istra, te su

Pazinske knežije, zavičaja istarske loze De Franceschijevih: istarski knez Meinhard i izvor Pazinske knežije (1926., 38), rasprava o pjesništvu i povijesti gornjega dijela doline Raše (1929., 41), pov

Pazinu (današnje sjemenište), a 1934. i kamenolom kraj Bazgalji (jugoistočno od Pazina). Materijal se izvozio u Ameriku. Prva proizvodnja arhitektonsko-građevinskog kamena zabilježena je 1937., kada s

pazinskog feuda (16. stoljeća)“, I-II, (Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu [VHARP], 8-9, 1963.-64., i 10, 1965.), „Politički sporazumi između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS

Pazinski (21), Pićanski (11), Porečki (17), Pulski (16), Rovinjsko-kanfanarski (5), Umaško-oprtaljski (23) i Vodnjanski (10), s ukupno 134 župe. Obuhvaća površinu od 2839 km2, i ima 201 756 stanovnika

Pazinu s Pazinkom Marijom Mrach. Iako je bio gorljivi fašist, ubrzo je uvidio da Istri novi režim ne donosi gospodarski ni društveni napredak, već samo veću nezaposlenost i zaostajanje te dolazi u

Pazinskom kolegiju - klasičnoj gimnaziji, dok je u nakladničkom poduzeću Josip Turčinović d.o.o. u Pazinu obavljala dužnosti lektorice, novinarke i urednice.Od 2000. do 2003. godine bila je tajnica Za

pazinski kapetan i upravitelj knežije (1622.-37.), vrlo sklon lokalnom plemstvu. Živio je uglavnom na svojim posjedima oko Gorice, pa je u njegovo ime Pazinskom knežijom upravljao izabrani namjesnik.

Literatura : pazinskih fragmenata iz početka XIV. stoljeća“, Slovo, 60, Zagreb 2010., 575-608; „Oproštaj od padre Mavra“, Ladonja, travanj 2014., 17; Tomislav Galović, „In memoriam: Fra Mav

pazinskog samostana, u koricama knjiga otkrio je šest glagoljskih fragmenata koji pripadaju istom zborniku iz kojega su od ranije poznati Pazinski fragmenti. Bio je član inicijativnog odbora za obj

Zamlić, Vinko, svećenik (Matuji, 20.I.1847. - Volosko, 29.XI.1906.). Bio je župnik u Veprincu, a potom u Voloskom. Izabran za zastupnika u Istarskom saboru 1883.-88., kad je na prvom zasjedanju Mat

Pazinskim, Voloskom, Buzetu, i Ćepiću i Vrhu, gdje je radio i kao učitelj viših razreda osnovne (pučke) škole. U Vrazovu Kolu (III, 1843.) objavio je sedam istarskih narodnih pjesama.

Pazin, 26.VI.1912. - Ukanc kraj Bohinjskog jezera, 6.IV.1975.). Otac mu je bio Franjo Trampuž, agronom i pedagog, a majka Emilija rođ. Zannantoni. Osnovnu školu polazio je 1918.-23. u Pazinu i Opat

Pazinčice i ponornice Čipri. U podnožju zaselka Čipri na vodotoku je označena kota od 279 m nadm. visine.  Vodotok Čipri najprije teče kroz Beramsku valu, a sa svoje desne i lijeve strane prima nekol

Pazin, 21.III.1907. - Gorica, 1982.). Počeo je letjeti 1927. i nakon završene vojne akademije od 1931. bio je borbeni pilot u lovačkoj eskadrili talijanskog ratnog zrakoplovstva. Sudjeluje 1936.-39

Pazina, 17.II.1942.). Nakon završene srednje škole u Piranu studirao je na umjetničkoj akademiji u Veneciji (1874.-82.), gdje se istaknuo kao vrstan ilustrator knjiga s umjetničko-povijesnom temati

Pazin i Pazinsku knežiju) s Kranjskom i Ljubljanom kao glavnim gradom. Kastavsko je vijeće, kojemu je na čelu bio Vlah, uspjelo ishoditi da ona ide preko Kastva. Kastavci su zauzvrat svojim radom izgr

Pazinu 5.X.1957., a ugašeno 2018. Pokrenuto je rješenjem Narodnog odbora Općine Pazin u sklopu planskog razvoja Općine nakon Drugog svjetskog rata, koji je predviđao privredni i društveni razvoj te

...Pazin, 7.IV.1977.). Rođen je u seljačkoj obitelji, kao šesto od devetoro djece. U mladosti je izgu

Pazinu 1945. Zajedno s B. Milanovićem i Leopoldom Jurcom bio je u delegaciji koja je savezničkoj komisiji u Pazinu 19.III.1946. predala Spomenicu Zbora i statistiku o nacionalnoj strukturi župa u Pore

Pazinu na kojemu su potvrđene odluke Okružnog narodnooslobodilačkog odbora od 13.IX.1943. o sjedinjenju Istre s "maticom zemljom" tj. Hrvatskom te Jugoslavijom (Pazinske odluke). Potom odlaz