Zamlić, Vinko, svećenik (Matuji, 20.I.1847. - Volosko, 29.XI.1906.). Bio je župnik u Veprincu, a potom u Voloskom. Izabran za zastupnika u Istarskom saboru 1883.-88., kad je na prvom zasjedanju Mat

Pazinskim, Voloskom, Buzetu, i Ćepiću i Vrhu, gdje je radio i kao učitelj viših razreda osnovne (pučke) škole. U Vrazovu Kolu (III, 1843.) objavio je sedam istarskih narodnih pjesama.

Pazin, 26.VI.1912. - Ukanc kraj Bohinjskog jezera, 6.IV.1975.). Otac mu je bio Franjo Trampuž, agronom i pedagog, a majka Emilija rođ. Zannantoni. Osnovnu školu polazio je 1918.-23. u Pazinu i Opat

Pazinske knežije, zavičaja istarske loze De Franceschijevih: istarski knez Meinhard i izvor Pazinske knežije (1926., 38), rasprava o pjesništvu i povijesti gornjega dijela doline Raše (1929., 41), pov

Pazinu (današnje sjemenište), a 1934. i kamenolom kraj Bazgalji (jugoistočno od Pazina). Materijal se izvozio u Ameriku. Prva proizvodnja arhitektonsko-građevinskog kamena zabilježena je 1937., kada s

pazinskog feuda (16. stoljeća)“, I-II, (Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu [VHARP], 8-9, 1963.-64., i 10, 1965.), „Politički sporazumi između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS

Pazinski (21), Pićanski (11), Porečki (17), Pulski (16), Rovinjsko-kanfanarski (5), Umaško-oprtaljski (23) i Vodnjanski (10), s ukupno 134 župe. Obuhvaća površinu od 2839 km2, i ima 201 756 stanovnika

Pazinčice i ponornice Čipri. U podnožju zaselka Čipri na vodotoku je označena kota od 279 m nadm. visine.  Vodotok Čipri najprije teče kroz Beramsku valu, a sa svoje desne i lijeve strane prima nekol

Pazin, 21.III.1907. - Gorica, 1982.). Počeo je letjeti 1927. i nakon završene vojne akademije od 1931. bio je borbeni pilot u lovačkoj eskadrili talijanskog ratnog zrakoplovstva. Sudjeluje 1936.-39

Pazina, 17.II.1942.). Nakon završene srednje škole u Piranu studirao je na umjetničkoj akademiji u Veneciji (1874.-82.), gdje se istaknuo kao vrstan ilustrator knjiga s umjetničko-povijesnom temati

Pazin i Pazinsku knežiju) s Kranjskom i Ljubljanom kao glavnim gradom. Kastavsko je vijeće, kojemu je na čelu bio Vlah, uspjelo ishoditi da ona ide preko Kastva. Kastavci su zauzvrat svojim radom izgr

Pazinskoga ponora (jame) tekla istočno od današnjega grada Pazina. Vjerojatno je to bio tok današnje Pazinčice ili Patoka, ali je poslije uzdignuta flišna uzvisina oko brda Orljaka i Veloga breha p

Pazina, a referat Naša organizacija iznio je Antun Defar, student prava iz Tinjana. Sljedeće su godine beramski župnik Josip Grašić i pazinski učitelj Josip Baćić sudjelovali u osnivanju Hrvatskoga ka

Pazinu i Lošinju, a do kraja 1920. još u Vodnjanu, Bujama, Galižani, Fažani, Marčani i Balama.  Iako su prema programskim načelima zahtijevali ostvarivanje prava radničke klase, socijalreformisti nisu

Pazina. Promjena je bila izraz poštovanja prema biskupu Dobrili, čija se 100. obljetnica smrti trebala obilježiti sljedeće godine.Kao sljednik IKD Sv. Ćirila i Metoda, Društvo je za gl. cilj imalo šir

...Pazin, 7.IV.1977.). Rođen je u seljačkoj obitelji, kao šesto od devetoro djece. U mladosti je izgu

Pazinu 1945. Zajedno s B. Milanovićem i Leopoldom Jurcom bio je u delegaciji koja je savezničkoj komisiji u Pazinu 19.III.1946. predala Spomenicu Zbora i statistiku o nacionalnoj strukturi župa u Pore

Pazinu na kojemu su potvrđene odluke Okružnog narodnooslobodilačkog odbora od 13.IX.1943. o sjedinjenju Istre s "maticom zemljom" tj. Hrvatskom te Jugoslavijom (Pazinske odluke). Potom odlaz

Pazina, Izložbeni salon iz Pule i 1984. Zavičajni muzej iz Buzeta. Prvo je to bila godišnja manifestacija, od 1972. dvogodišnja; u prvih pet sudjelovali su uz likovne umjetnike i arhitekti (zadnje sku

Pazinka, bila je i članica redakcije istoimenoga Pazinkinog lista, a danas je članica književne radionice HKD-a Franjo Glavinić Rovinj. Suradnica je Čakavskoga sabora u Žminju od njegova osnutka (1968