Labinu izabran je za potpredsjednika stranke i na tu će dužnost biti biran na svim izbornim saborima (ukupno sedam puta, uvijek s najviše glasova fiducijara), sve do razlaza 2012. i njegovog brisanja

Labin (D21). Danas čini kontinuiranu urbanu aglomeraciju s Opatijom i susjednim naseljima. Stanovnik je Lovrȁnac, stanovnica Lovrãnka, a pridjev lovrãnski. Stanovništvo se bavi got

labin, Raša). Dominantan je središnji prostor - težište grada, sa središnjim funkcijama i javnim sadržajima, u koji se slijevaju i iz kojeg polaze glavne ulice. Prostori koji su bili u uporabi za foru

Labinu, Sv. Kvirik i Julita u Višnjanu i dr.), na one s četverokutnom osnovom i četverovodnim krovištem (Blažena Djevica Marija u Puli, Sv. Franjo Asiški u Juršićima, Sv. Stjepan u Petroviji, Majka Bo

Labin i Vodnjan – Krnica. Stanovnik je M(a)rčȁnac, stanovnica M(a)rčȃnka, a pridjev m(a)rčȃnski. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom, dio ih radi u uslužnim djelatnostima. Razvi

labinu. Vitraje je Skira realizirao i u više prostora: kafe-baru Forum u Labinu, u turističkom naselju Vabriga, u nekoliko pulskih objekata: zgradi Croatia osiguranja te kafe-barovima Bounty i Ulik

Labinu, Buzetu, Pazinu, Vrsaru i dr. Između I. i II. svjetskog rata uglavnom nastavljaju djelovati kinematografi otvoreni prije rata, osim nekih kina u Puli. Nakon uspostave talijanske vlasti kino Crv

Labina, posjed obitelji Franković-Vlačić, u čijem su dvorištu očuvani kružna fontana i ribnjak, a na zelenoj površini stoljetna stabla, te Dajla, središte veleposjeda obitelji Grisoni. Park u Dajli un

Labinci, Limena glazba Medulin i dr.

Labin, Katun i dalje prema Učki), treći zapadnu Istru (Rovinj, Poreč, Umag, Kopar, Pazin i prema Buzetu). Treći je sektor organizacijski bio nepovoljan jer je teren pružao slabiju prirodnu zaštitu. Po

Labina upali su 1587. na područje Lupoglava i Šumbera i spalili snopove žitarica na njivama priprijetivši da će zapaliti i sam Šumber. Na teritoriju Grimalde, sela u Kostelskom markizatu, 1542. izbio

Labin). Na izborima 1997. dobio je, na samostalnim ili udruženim listama, 8,34% glasova, odnosno 2 od 40 vijećnika u Županijskoj skupštini (Vladimir Pernić, Enco Tireli), te 29 vijećnika u općinama i

labinskim rudarima, a Istri je posvetio i cijelu pjesmu Rapsodija o Katrin (2016.). Nastupao je širom Poluotoka - u Portorožu, Umagu, Poreču, na Malom Brijunu/Brionu, Opatiji, Puli... U pulskoj Areni

Labinci i Selina. Savez za fizičku kulturu Općine Poreč proglasio ga je za najboljega igrača (1988.) i najboljega trenera (1989.) Poreštine. Dobitnik je zlatne značke NK Jadran iz Poreča za igrača

Labina, bio je ugledni porečki obrtnik, vlasnik kovačnice i željezarije, majka Elisabetta Francesca Bendl, rodom iz Splita. Umberto je imao sestru i četiri brata, koji su nastavili obiteljsku željezar

Labinjan, Danica Benčić i C. C. Cerin te sada Orietta Šverko. Krajem 1990-ih djelovao je neko vrijeme zbor mladih Colorismo pod vodstvom Doris Cerin, no ugasio se kad su članovi otišli studirati il

Labinski fragment »Istarskog razvoda« (Jadranski zbornik, 1957., 2), Borba oko ribolova u obalnom moru Istre: Rovinj i Chioggia u XVIII. st. (Split 1955.), Fragment statuta plominske općin

Labin. Pula je s užim područjem tada bila pod Savezničkom vojnom upravom (Zona A), a veći dio Istre (Zona B) pod Vojnom upravom Jugoslavenske armije (VUJA). Kad se 3.I.1947. vraćao iz Raše, zaustavio

Labin 2003.), gdje su kao suautori u znak zahvalnosti navedeni Antonio Scampicchio i Antonio Covaz jer se, kako navodi, obilato služio njihovim bilješkama i kazivanjima. Pisao je i o prapovijesnim

Labinu (XVII. st.), palača Sinčić u Poreču (XVII. st.), palača Bradamante u Vodnjanu (XVII. st.), palača Giocondo-Petris u Galižani (XVII. st.) i palača u Kandlerovoj ulici br. 16 u Puli (XVII. st.).