Trstu. Objavio je mnogo radova o istarskoj i dalmatinskoj prošlosti, a najpoznatiji je po proučavanju povijesti otoka Cresa. U svojim je člancima dao novi zamah regionalnoj historiografiji, pojačav

Trstu završio školu za računovođe (Istituto per ragionieri). Najprije je radio u jednoj štedionici, a 1941. prebačen je u kamp za vojnu obuku u Puli, na Stoji. Nakon rata, 1945., vraća se u Rovinj gdj

Trstu, a radi prikrivanja stvarnih ciljeva u svakodnevnom radu koristilo se tal. nazivom Sodalizio San Ermacora. Inicijator osnivanja i njezin prvi predsjednik bio je bermski župnik Josip Grašić. Nako

Trstu, te nastavio studij u Veneciji. U Umagu je 1985. otvorio kavanu galeriju Dante (poslije nazvanu Galerija / Marino Cettina), u kojoj je 1986. priredio prvu izložbu s grafikama Dušana Džamonje,

Trstu i Rijeci, a slabila je uloga Istre i otoka. Prvi istarski parobrod bio je Piranese, vlasništvo Pietra Viezzolija iz Pirana, izgrađen u Trstu 1874. Na počočetku XX. st. vodeću ulogu u maloj obaln

Trst, Austro-Ugarsku Monarhiju, Dalmaciju, Veneciju i talijansku pokrajinu Friuli Venezia-Giulia. Fond knjižnice sadrži oko 100.000 svezaka knjiga, 633 novinskih naslova, 1.553 naslova časopisa, 177 d

Trstu. Obitelj se ugasila u Trstu 1817. Benedetto je autor niza slika za koparske crkve, uglavnom Bogorodice sa svecima, te slike Ime Isusovo (1541.). Radio je i za druge naručitelje (Venecija, Rovigo

Trst, oko 1465. - Pićan, 6.I.1547.). Potomak motovunske plemićke obitelji podrijetlom iz Venecije, sin Ivana Bernardina i Katarine Mojsijević, s bratom Kastelmanom suvlasnik kaštela Kožljaka, nećak

Trstu se školovao za časnika u pješaštvu. Godine 1894. služio je kao poručnik u Puli. Potom je 1897.–1914. bio kartografom u Vojnozemljopisnom institutu u Beču, a tijekom I. svjetskog rata ratni

Trstu: Vlada za Primorje u Trstu (REGIO GOVERNO PER IL LITORALE IN TRIESTE, ATTI PRESIDENZIALI, ATTI GENERALI,1814-50), Vlada za Primorje i Namjesništvo za Primorje u Trstu (Regio Governo per il Litor

Trstu 7.VII.1914. Kao bogoslov postao je tajnikom i predsjednikom Akademskoga hrvatsko-slovenskog katoličkog ferijalnog društva »Dobrila« te je za ljetnih praznika pomagao utemeljenje &

...Trst, 13.I.1882.). Školovao se u župnoj pučkoj školi u Tinjanu (1820.–24.), a zatim kod franjevaca u Pazinu (n

Trstu, koji su djelovali i na širem prostoru: pulski u južnom dijelu Istre, pazinski u središnjem, buzetski u sjevernom, tršćanski u Slovenskom primorju, dom u Voloskom u Liburniji. Podizani su u razd

Trstenikom i Rašporom. U srednjem vijeku pripadalo je rašporskoj gospoštiji, te se spominje u urbaru iz 1358. pod imenom Clunischach. Gornji dio sela zove se Kaštel, a u blizini je i crkva sv. Kata

Trstu. Narodno sveučilište iz Trsta i Talijanska zajednica iz Rijeke priredili su mu 1988. retrospektivnu izložbu. Bio je članom Hrvatskoga društva likovnih umjetnika u Rijeci i Puli.

Trst-Rijeka. Do XX. st. to je područje, koje je gospodarski gravitiralo Trstu i Rijeci, povezivalo Istru s Kranjskom.

Trst, 26.II.1867. - Niederlößnitz kraj Dresdena, 16.IX.1939.). Studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Berlinu. Pročuo se kao marinist i ilustrator, posebno slikar brodova austrougar

Trst-Poreč (Parenzana). Danas je Lucija poglavito stambeno i turističko naselje. Na obalnoj naplavnoj ravnici kraj Fazana i na podnožju uzvisine Kampolin izraslo je zbijeno gradsko naselje sa stamb

Trstu, gdje je bio gorljivi i vrlo aktivni organizator protalijanske mladeži, zagovornik republikanskih političkih ideja Giuseppea Mazzinija, a, među ostalim, i tajnik sportskog društva Edera. Ulaskom

Trstu, a od 1918. brod za smještaj u Puli. Nakon Prvog svjetskog rata pripao je Velikoj Britaniji i izrezan je 1920. Szigetvár je do početka Prvog svjetskog rata bio dio međunarodnih opsadnih s