Završila je žensku učiteljsku školu u Trstu. Tamo je upoznala Josipa Golmajera (1851.-1922.), koji je 1882. napustio austro-ugarsku Ratnu mornaricu i zaposlio se u trgovačkoj mornarici duge plovidbe,

završio je u Gorici, a zaređen je 21.XII.1896. te inkardiniran u Tršćansko-koparsku biskupiju. Prvo je bio kapelan u Pazinu, 1897.-98., pa u Oprtlju te u župi Sv. Križa u Srdočima na Kastafšćini, u

završio je u Gorici 1890., kad je i zaređen. Bio je kapelan u Poreču i u Vižinadi, upravitelj župe u Šainima, kapelan u Tinjanu, te upravitelj župa u Grimaldi i Račicama. Župnikom je bio 1899-1923. u

završio srednju industrijsku školu, zatim je otišao u rat i vratio se u rodni grad 1945., nakon oslobođenja. Nakon kratkovjekog obnašanja pojedinih političkih funkcija započeo je njegov put k afirmaci

završila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje se 1945. u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci zaposlila kao bibliotekar-pripravnik. Sudjelovala je u izradi kataloga i u oblikovanju nabavne politi

završio je u Kopru 1897. Položio je ispite osposobljenja za pučke škole s hrvatskim (u Kopru 1899.) i njemačkim nastavnim jezikom (u Ljubljani 1907.). Radio je kao privremeni učitelj u Pićnu (1897.&nd

završio studij arhitekture. Prijateljevao je s tal. kiparom A. Canovom. Bio je voditelj Ureda za graditeljstvo u Trstu (1807), mjerodavan za Trst, Istru, Akvileju i Goricu. God. 1815–18. projektirao j

završila srednju, građansku i učiteljsku školu. Grozote Drugog svjetskog rata osjetila je u rodnoj Krnjeuši, a u Breškama kraj Tuzle je školskih godina 1941/42. i 1942/43. predavala u privatnoj osnovn

završava unisonim ili oktavnim završetkom, karakterističnim za cijelo područje. Pjevanju na tanko i debelo srodno je i osebujno tradicijsko tarankanje. Oba su načina pjevanja tehnički vrlo zahtjevna.

završio u Nürnbergu, a školovanje 1533. nastavio na sveučilištima u Heidelbergu i Wittenbergu, gdje je postao štićenikom Martina Luthera i studentom Philipa Melanchthona. Već 1534. dobio je naslo

završio je u Cuneu, u Torinu je pohađao licej potom vojnu akademiju i dobio čin potporučnika. Sudjelovao je u talijanskom porazu od Austrije kod Custoze 1866., nakon čega izlazi iz aktivne vojne služb

završenoj osnovnoj i srednjoj školi u Puli, studirao je od 1981. grafiku i slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i diplomirao 1986. u klasi Miroslava Šuteja. Od 1986. do 1988. radio je

završio u Kopru, a 1947. kao ezul odlazi u Trst gdje je dobio utočište i posao u katoličkoj ustanovi Opera Figli del Popolo svećenika Eduarda Marzarija. Potom je 16 godina radio u Patronatu ACLI-ja (A

završio je u Dekanima, a Veliku carsko-kraljevsku gimnaziju u Pazinu, na hrvatskom jeziku, u vrijeme kad su u njoj radili Vladimir Nazor i Saša Šantel. Po maturi upisao je pravo u Pragu, ali se nakon

završio na Sveučilištu u Padovi, a više je godina uz odvjetnički posao obnašao važne političke i upravne dužnosti. Bio je jedan od najvažnijih predstavnika umjerene struje istarskih talijanskih libera

završetku talijanske osnovne škole u Zrenju je izučio kovački zanat, a u ranoj mladosti uključio se u antifašistički pokret. Kako bi izbjegao služenje talijanske vojske, 1936. je pobjegao u Sušak, gdj

završio u Kopru 1908. Počeo je raditi u Lanišću, ali je već 1909. premješten u Sovinjak. Ondje je 1911. utemeljio Hrvatsku čitaonicu i bio joj tajnikom, a potom je utemeljio i vodio pjevački i tambura

završila likovne akademije ili druge visoke škole za likovnu izobrazbu. HDLU Istre od svojih se početaka bavilo izlagačkom djelatnošću te priređivanjem likovnih manifestacija, izdavanjem grafičkih

Završio je 1913. tehničku vojnu akademiju u Mödlingu kraj Beča. Rat je proveo kao inženjerac na gotovo svim austrougarskim bojištima te je 1919. umirovljen kao satnik, ali je obolio od tuberkuloz

Završio je klasičnu gimnaziju u Trstu te 1906. diplomirao književnost na Sveučilištu u Beču. Istarski pokrajinski odbor u Puli angažirao ga je kao knjižničara i arhivista (1906.–08.), a u Trstu