Trstu te je imenovan kapelanom župe Sveti Matej - Cere na Žminjšćini, a upravljao je i župom Sveti Ivanac nad Rašom. Godine 1946. postaje upraviteljem žminjske župe, a 1953. župnikom. Zaslužan je za o

Trst, 20.VI.1826. - Milano, 31.V.1911). Predavao je na licejima u Kopru i Lodiju. Istaknuo se pedagoškim pristupom učenju povijesti umjetnosti u školama. Bio je sudionik talijanskog nacionalnog pok

Trstu 1924. pokrenuli Josip Grašić, Ivan Pavić, Vladimir Sironić, Marko Zlatić i Božo Milanović, utemeljitelji Društva sv. Mohora za Istru, koje mu je bilo prvim izdavačem. Prvo je tiskan u 3200 pr

Trstu (Santa Maria Maggiore). Nakon što se razbolio, povukao se u Margheru. Objavljivao je nabožnopastoralne tekstove (Sogni di bimbi; Amerai!; Padre nostro i dr.), aktualne crkvenopolitičke teksto

Trst, Kopar, dolina Mirne, Červar, Poreč, Vrsar, Brijuni, Medulin, Pula, dolina Raše, Rabac, Plomin, Rijeka i dr.). Uspostavljene su i pomorske veze među jadranskim gradovima (Pula, Zadar, Ancona, Trs

Trstu (crkva Santa Maria Maggiore).

Trsta. Nakon pripojenja Trsta Italiji nastavila je djelovanje, promičući kulturu s nostalgičnim predznakom.

Trst triput dnevno u austro-ugarsko doba i dvaput dnevno u talijansko doba) željeznica je 1902-35. povezivala Portorož s Trstom i Porečom (Parenzana), tramvaj s Piranom i Sv. Lucijom (1912-53), a od 1

Trsta, 5.IX.1944. dovezen je pred obalu između Kopra i Izole, gdje su ga 8.IX.1944. napali i potopili saveznički zrakoplovi. Nakon rata bio je razrezan te je u Željezaru Jesenice vlakom preko Pule odv

Trst. Pripada župi Kaštel. Ime je dobilo po koparskoj plemićkoj obitelji Caldana, koji su od XVI. do XIX.st. bili vlasnici područja. Dijelom su očuvane tradicionalne kamene kuće sa stajom, povišenom v

Trstu. S te je pozicije 1938. utjecao da se u Trstu podigne velebno zadnje Casa del Lavoratore Portuale. Godine 1939. postaje član talijanskog parlamenta (Camera dei deputati), koji je tada bio promij

Trst, 17.XII.2007.). Završila je osnovnu školu u Pazinu, a potom srednju učiteljsku školu u Trstu. Kao mlada učiteljica radila je u Pazinu, Zamasku i Zarečju, ali je ubrzo upisala viši učiteljski s

...Trst, 21.IV.1904. – Špatrjan [njem. Paternion] kraj Beljaka [njem. Villach], Austrija, 31.V.1945.). Otac mu je bio konjanički sat

Trstu. Zbog njegova fašističkog aktivizma bilo je i puno negodovanja kad je u Trstu 2009. - s obrazloženjem da je bio istaknuti novinar - ponovno dobio ulicu, točnije, stube.

...Trst, 18.VII.1905. ‒ Narni, Italija, 8.XII.1961.). Otac mu je bio Židov Giuseppe, izvornog prezimena Michelstaedter, a majka katolkinja Lea I

Trst je u XIX. st. u tiskanju istarskih knjiga preuzeo prednost Veneciji i drugim gradovima. Prva izdanja Dobrilina molitvenika Otče, budi volja tvoja! tiskana su u Trstu, u tiskari Austrijskoga Lloyd

Trstu. Objavio je mnogo radova o istarskoj i dalmatinskoj prošlosti, a najpoznatiji je po proučavanju povijesti otoka Cresa. U svojim je člancima dao novi zamah regionalnoj historiografiji, pojačav

Trstu završio školu za računovođe (Istituto per ragionieri). Najprije je radio u jednoj štedionici, a 1941. prebačen je u kamp za vojnu obuku u Puli, na Stoji. Nakon rata, 1945., vraća se u Rovinj gdj

Trstu, a radi prikrivanja stvarnih ciljeva u svakodnevnom radu koristilo se tal. nazivom Sodalizio San Ermacora. Inicijator osnivanja i njezin prvi predsjednik bio je bermski župnik Josip Grašić. Nako

Trstu, te nastavio studij u Veneciji. U Umagu je 1985. otvorio kavanu galeriju Dante (poslije nazvanu Galerija / Marino Cettina), u kojoj je 1986. priredio prvu izložbu s grafikama Dušana Džamonje,