Pazin (kotarevi Pazin, Poreč, Čepić, Tinjan i Labin). Svoja iskustva u radu s istarskom omladinom iznijela je na drugom savjetovanju SKOJ-a za Istru 22.IV.1944. u selu Krištofići kraj Tupljaka. Na pov

Pazinu. U Pazinu je 1922. i 1923. izlazio džepni kalendar Istranin, koji je uređivao Božo Milanović, a u Trstu 1923.-29. kalendar Jurina i Franina, odsnosno Franina i Jurina, koji je izdavala Istar

Pazinu, a 1894., kratko prije smrti, preselio ga u Volosko. Bio je vrlo aktivnim sudionikom istarskog hrvatskog nacionalnog pokreta. Već kao student bio je suosnivač Bratovšćine hrvatskih ljudi u K

Pazinom, Labinom, Prodolom, Vodnjanom, Roverijom, Savičentom, a pogotovo s Dolinštinom (Medulinom, Vinkuranom, Pomerom i Premanturom). Kad je s Mariom Špilerom 6.IX.1942. putovao u Trst na sastanak

Pazinsko sjemenište te bio njegovim upraviteljem, ali je obnašao i druge dužnosti u crkvi i društvu. Godine 1950.–62. bio je župnikom i prepozitom u Pazinu, obnašao je dužnost dekana, biskups

Pazin, 1783. – Budim [mađ. Buda, njem. Ofen], 19.V.1870.). Antonov otac, također Anton, u vrijeme njegova rođenja bio je na dužnosti potkapetana Pazinske knežije. Kao student prava i filoz

...Pazinu, a pravo studirao u Beču. Nakon diplome neko je vrijeme radio k

Fabris, Karlo, svećenik i političar (Roč, 24.XII.1833. – Trst, 25.VII.1909.). Za svećenika zaređen 1856; bio župnik i dekan u Buzetu do 1882., a zatim u Trstu župnik i biskupski nadzornik za

Pazinu (koju je istom otvorio tadašnji apostolski administrator Dragutin Nežić), gdje je i diplomirao. Za đakona ga je zaredio D. Nežić u Pazinu 6.I.1958., a 30.III. iste godine podijelio mu je pre

Pazin, 15.IV.1919. – Pula, 4.I.1947.). Otac Uberto, majka Katarina rođ. Paulišić. Obitelj je iz Pazina pobjegla pred fašistima k baki i djedu na Beletićevom Bregu i tamo živjela. Ratimir j

Pazinu i Kopru, pravo studira u Beču 1859.-63. Od 1865. je u državnoj službi pri sudovima u Motovunu i Puli, potom je na tršćanskom Zemaljskom sudu zamjenik javnog tužitelja pa javni tužitelj, a od

Pazin, 9.IV.1948.). U ranom se djetinjstvu preselila iz Pazina u Buzet, gdje je već u osnovnoj školi započela pjevati u zboru te svirati u tamburaškom i frulaškom orkestru. Ekonomsku školu pohađala

Pazinu pokrenulo je 1901. Prvi javni pokus istarskih vina, koji je ponajprije služio proizvođačima za predstavljanje svojih vina. Izložbe regionalnoga i lokalnoga karaktera potom su se održavale po

Pazinu i Poreču, te rasadnik maslina, a bavio se i dudarstvom, stočarstvom, suzbijanjem malarije. Uspješno je radio na obnovi vinograda u Istri pogođenih filokserom. Pokrenuo je i vodio Vinarsku zadru

Pazinu te u tršćanskoj bolnici Ospedale Maggiore odakle se u studenom 1947. vratio u Izolu. Kao izolski župnik Talijan otišao je 24.XII.1955., među posljednjim ezulima, s obitelji u egzodus u Trst. Tu

Pazinu i Beču. U rodnom gradu bio je pionir aeronautike, sportaš, igrao je nogomet u nogometnom klubu Fascio Giovanni Grion (navođen je kao Dinelli [I] da bi ga se razlikovalo od prezimenjaka i poz

Pazin, oko 1520. – kraj Ljubljane, 1585.). Studirao je teologiju u Wittenbergu, kamo je pošao na nagovor Matije Vlačića. Nakon svećeničkoga ređenja službovao je u Istri. Kao pristaša protesta

Pazin), cementna (Umag, Pula), staklarska (Pula), keramička (Potpićan), metalna (Pula), automobilska (Buzet), brodograđevna (Pula), elektrotehnička (Buje); preradba plastičnih masa (Pazin, Raša) i dr.

Pazinu. Istarsko okružje sastojalo se od 19 kotara (Socerb, Kopar, Piran, Buje, Poreč, Rovinj, Vodnjan, Pula, Motovun, Buzet, Pazin, Labin, Belaj, Lovran, Podgrad, Kastav, Krk, Cres i Lošinj). U svako

Pazina, Motovuna, Sv. Petra u Šumi, Žminja, Pićna, Cerovlja, Boljuna i Lupoglava) zabilježeno ih je više stotina, mahom podizanih u XIX.st. i do sred. XX.st., ali ima ih i puno starijih (najstarija je