koparskom Savezu kulturno-prosvjetnih organizacija (1962.-63.). U Kopru je imao i atelje, bio je prvi predsjednik koparskog pododbora Društva slovenskih likovnih umjetnika, a u tom je gradu pokrenuo i

Kopar, Piran, Buje, Poreč, Rovinj, Vodnjan, Pula, Motovun, Buzet, Pazin, Labin, Belaj, Lovran, Podgrad, Kastav, Krk, Cres i Lošinj). U svakom je kotaru živjelo oko 10 do 12000 stanovnika. Kotaru su na

koparskom biskupu Bartulu Legatu obrazlagajući važnost osnivanja sjemeništa u Pazinu, a ne u Kopru, kako je bilo planirano. Za Mužinu je Pazin bio prikladniji jer se tu, uz njemački i talijanski jezik

Kopar, 7.VIII.1589. – Kopar, 1.I.1627.), također slikar, u dokumentima se navodi kao majstor već sa šesnaest godina.

...Kopar iz Vidma (Udine). Otac Cristofo bi

Kopar je upućen 1947. te je radio na bržem gospodarskom razvitku Istre. Prenosio je znanja u poljodjelstvo, pomorsko gospodarstvo, ribarstvo i turizam. Vodio je obnovu i sanaciju maslinika te proučava

koparskog plemića Gian Stefana Carlija koji je oporučno ostavio gradu Poreču bogatu knjižnicu. Djela su iz razdoblja 16. do 19. stoljeća, najviše iz domena teologije, filozofije, povijesti, književnos

koparskoj postaji TV Koper-Capodistria, čiji se cjelodnevni sportski program, zahvaljujući ugovoru s medijskom kućom Fininvest, mogao pratiti i u cijeloj Italiji. Zahvaljujući stručnosti i rječitosti,

koparski okrug. Godine 1908. i 1914. bio je izabran za poslanika u Istarski sabor. U Pobegima-Lazaretu i Sv. Antonu utemeljio je podružnicu Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. U ricmanjskom je crk

Kopar - Kozina i željeznička pruga Pula - Divača. Stanovnici se uglavnom bave poljodjelstvom ili rade u obližnjoj Kozini. Od 1904. sjedište je župe (danas njome upravlja župnik iz Rodika) s grob

Kopar - Hrvatini - Milje, malogranični je prijelaz Santa Barbara-Kaštelir. Nekoć poljodjelsko naselje postalo je snažno (sub)urbanizirano zaleđe Milja. U naselju je rođen političar Natal Kolarič.

koparskoga L'Unione, a predstavljao je poglede talijanskog liberalnoga kruga (Società politica istriana) objavljujući članke iz istarske zavičajne povijesti, poljodjelstva, industrije i trg

Kopar, Pula, Labin i dr.).

Kopar, u to vrijeme pred stečajem. Unošenjem inovativnih procesa ono doživljava ponovni uzlet, no zbog neslaganja s režimom Banko pada u nemilost, te zbog toga odlučuje napustiti zemlju 1960. godine.

koparskom muzeju radio je 1918.-20., a 1924. uredio je muzej i knjižnicu u Poreču. Pred II. svjetski rat radio je u goričkom vojnom muzeju, a od 1944. u tršćanskom zavodu za zaštitu spomenika (Soprint

koparsko sjemenište, gdje je vjerojatno učio i osnove glazbe. No nije se posvetio svećeničkom zvanju, već je 1708. upisao studij prava u Padovi, a vjenčao se 1710. Tom se ženidbom vjerojatno zamjerio

...Kopar, 1995.). Otac mu je bio učitelj, skladatelj, glazbeni pedagog i zborovođa F

Kopar-Trst. Društvo Istria-Trieste, sa sjedištem u Trstu, prevozilo je putnike i robu između Trsta i sjeverozapadne Istre (Kopar, Piran, Izola, Savudrija, Umag). Razvoju tršćanskoga brodarstva pogodov

Koparska pruga (1967). Osim javnih želj. pruga u Istri postoje i industrijski kolosijeci te dekovilska željeznica. Poč. XX.st. obilježili su tramvaji u Puli, Opatiji i Piranu. Tad su planirane i žičar

Kopar, 23.VII.1370. – Budim, Ugarska, 8.VII.1444.). Nakon završetka prvih škola u Kopru i Padovi postao je 1386. nastavnik dijalektike na studiju u Firenci, gdje je upoznao najvažnije osobe h