Buzet, Pazin, Labin, Belaj, Lovran, Podgrad, Kastav, Krk, Cres i Lošinj). U svakom je kotaru bilo nekoliko općina. Osim 46 glavnih općina, postojalo je i 380 podopćina. Općinama su upravljali načelnic

Buzeta/Račica, koji ga je izdavao zaključno s 2018. godinom. Tri godišta pod naslovom Jurina i Franina, za godine od 2019. do 2021., izdala je tvrtka Errata corrige iz Musaleža, a glavni urednik bi

Buzetski (15 župa), Labinski (16), Pazinski (21), Pićanski (11), Porečki (17), Pulski (16), Rovinjsko-kanfanarski (5), Umaško-oprtaljski (23) i Vodnjanski (10), s ukupno 134 župe. Obuhvaća površinu od

Buzet, Pazin i Poreč, TS 50/10 kV Svetvinčenat koja napaja i Rovinj i veća sela između dva mjesta. Prvi podmorski kabel 10 kV preko Limskog kanala položen je 1928. godine. SEI je 1926. godine izgradil

Buzet).

Buzeta; od 2.VI.1843. vodi ga Pacifico Valussi, koji je započeo razmjenjivati vijesti s inozemnim časopisima. Časopis je objavljivao službene odluke i proglase, od 24.X.1848. i na slovenskom jeziku uz

Vidalice, aerofono drveno narodno glazbalo, koje se tako naziva u Buzeštini, Pazinštini i Poreštini, a duplicama ili sviralama u Barbanštini i Žminjštini, volaricama ili dvojnicama u Labinštini, ovčar

Ćićska tamburica (tambura, tur. tamburi, preko arap. tambar, iz perz. tabyr), kordofono glazbalo s dvjema žicama, narodno glazbalo na Ćićariji, koje u Žejanama nazivaju cindrom (od njem. Zither, što p

Buzeta i Kostela (Pietrapelosa).

Buzet, poslije Šumsko-hortikulturno gospodarstvo »Istra« iz Buzeta, razgranalo je svoje djelatnosti izvan šumarstva pa je od šumarskih djelatnosti (gotovo isključivo od prodaje drva) ostva

Buzetu i crekvu pod grotu, da su si bat posujivali jedan drugomu. Jedan je bi u Mutunu, a drugi u Svetom Štefanu i su si preko drage davali bat. I žene su bile jake, pa su na glavi nosile kolonu od cr

Buzetu.

Buzet, Čepić, Červar, Črni Kal, Črnigrad, Draguć, Dvigrad, Glem, Gologorica, Gračišće, Gradin, Gradina, Gradinje, Grožnjan, Hrastovlje, Hum, Kašćerga, Kaštel, Kostanjica, Kaštelir, Koštabona, Kožljak,

Buzeta plovilo se batanama i batelima plitkog gaza, a plovnost rijeke ovisila je o njezinom vodostaju budući da more nije dopiralo tako duboko. Luka je bila od velike važnosti za Grožnjan i okolna mje

Buzet te predsjednik Okružnoga NOO-a za Rijeku. Nakon rata do umirovljenja 1954. bio je na istaknutim političkim mjestima u Istri.

Buzet, Podgrad, Cres). Na početku 1930-ih povećalo se članstvo stranke, ali se počelo dijeliti na političke frakcije, te je sve do raspada 1943. stranka ostala podijeljena. Na njezinim je temeljima

Buzetu do 1845. Na vlastitu zamolbu imenovan je župnikom u Lanišću 17.IX.1845. i tu službu obavlja do kraja života. Uz župnikovanje vodio je i gradnju župnog i kapelanskog stana te nove školske zgrade

Buzet 998., TS 110/35//10(20) kV Katoro 1999. Stari dalekovodi od 110 kV Pehlin-Matulji 2 i Matulji-Plomin 1 napušteni su 1985. nakon izgradnje i puštanja u pogon novoga DV od 2 × 220 (110) k

Buzeta, Rijeke (kroz tunel Učku) i Pazina, te na željezničkoj pruzi Divača – Pula; tu se odvaja pruga za teretnu luku Bršica (Štalije) u Raškom zaljevu, danas zatvorena za promet (Raška pruga).

Buzetu (1890), Mihotićima, Lovranu i Medulinu (1891), Dubašnici i Malinskoj (1894) i Dobrinju (1896), Ćunskom, Unijama, Ližnjanu, Pazinu i Pomeru (1897), Rovinjskom Selu i Sv. Lovreču kraj Pazina (189