Kopar, 31.I.1861. - Trst, 24.III.1931.). Obiteljsko prezime mu je Cobol, ali je promijenjeno 1928. tijekom fašističkog potalijančivanja prezimena. Počeo je raditi kao nastavnik u Vodnjanu, potom u

Kopar, 22.III.1949. - Ljubljana, 3.II.2013.). Glazbenu karijeru počeo je kao srednjoškolac 1960-ih kad je s Jadranom Ogrinom, Marijanom Malikovičem i Tulijom Furlaničem osnovao beat rock vokalno-in

Kopar i Motovun. Jedna obiteljska loza po ženskoj je liniji dobila u vlasništvo feudalnu gospoštiju Kožljak, koja je pripadala Pazinskoj knežiji. Braća Giorgio i Francesco (XVI. st.), vlasnici Kožl

Kopar , gdje se ubrzo prihvatio knjigoizdavačke djelatnosti i vodio knjižarsko poduzeće Lipa (akronim od Libreria – Papirnica). U okrilju tvrtke osnovana je 3.VII.1951. izdavačka kuća, a Rožanc

koparske biskupije (apostolska administratura). Imenovan je i punim administratorom na tome području 1948., a 1949. i administratorom Porečko-pulske biskupije. Tako je u njegovoj osobi bila ujedinjena

koparskoj gimnaziji, diplomirao je pravo 1937. u Torinu. Bio je ravnateljem Gradske knjižnice u Trstu 1942.–45., potom je živio u Veneciji. Godine 1932. objavio je u časopisu Solaria zbirku p

...Kopar, 20.V.1876. – Trst, 14.VII.1938.). Pohađao je bogosloviju u Gorici od 1895. do 1898. te je zaređen 24.IX.1898. u Trstu. Od 1898. služb

Kopar otpremljena prva pošiljka kompletiranih kotača za mopede.  Nakon nekoliko godina uvedena je tehnološka linija proizvodnje automobilskih dijelova za francuski Citroën, a tvornica dobiva naziv Ci

koparskoj gimnaziji, odlučio se za karijeru slobodnog umjetnika. Puno je putovao po Europi i proučavao djela slikarskih klasika, a u svojem koparskom ateljeu tražio je vlastiti slikarski i grafički iz

koparskog radija snimio svoju prvu pjesmu. Kao kantautor nastupio je 1974. na Omladinskom festivalu u Subotici i dobio nagradu stručnog ocjenjivačkog žirija. Iste godine objavio je sa zabavnim (plesni

Kopar 1998.), Lebdenje = Levitazione = Lebdenje (slovenski, talijanski, hrvatski, Kopar 2007., prijevodi Goran Filipi i Boris Pangerc).

Kopar. Godine 1953. postavljena je hrastova bačva, najveća drvena u Europi, kapaciteta 41.000 l, a sredinom 1950-ih počelo je punjenje u boce (merlot, cabernet, refošk, malvazija). Godine 1954. pod

Kopar, 22.II.1988.). Kako mu je otac bio državni službenik i obitelj se često selila, u ranoj se mladosti školovao u više mjesta. Nakon I. svjetskog rata i očeve smrti gimnaziju je pohađao u Trstu

Kopar, 12.VIII.1904. - Dunkeld, Južnoafrička Republika, 29.XI.1972.). Godine 1920. upisao se na Mornaričku akademiju u Livornu i završio je 1925. u činu poručnika korvete (guardiamarina). Bio je uk

koparski kapetan i podestat; Daniele, koparski podestat i kapetan, poslije i rašporski kapetan (1744.-46., 1765.-68.), povodom čijega je (drugog) napuštanja te službe sročena tada poznata rugalica, te

Kopar, uz transformaciju 50/27 kV u Kopru te ukinućem DV od 27 kV prema Italiji, riješeno je definitivno napajanje poteza Kopar-Sečovlje-Buje. Djelomična promjena frekvencije obavljena je 8.IX.1951

koparskoj gradskoj knjižnici.

Koparštini, tada još u Zoni B Slobodnog Teritorija Trsta, na topografiji i sondiranju (Kortina, Krkavče, Korte, Simonov zaliv, Piran), 1952. sudjelovao je na izradi izložbe i kataloga Slovenci ob Jadr

koparskoj tvornici motornih vozila Tomos i pripremao izgradnju Tomosova pogona u Buzetu, kojim je poslije i upravljao. Nakon osnutka poduzeća Cimos postaje upraviteljem njegova OOUR-a (osnovna orga

Kopar, Izola, Piran, Buje). Stanovnici su se mogli koristiti svim graničnim prijelazima uz predočenje posebne propusnice kao identifikacijske isprave. Njome se isprva granica mogla prijeći četiri puta