Buzeta se igra zove na ruh (rȗh je rog na buzetskom dijalektu), a u Barbanu kapitakorno (capitacorno). U Svetom Ivanu se igra od bivše gostionice Sveti Ivan („poli Roketa“) po glavnoj cest

Buzeta i Lupoglava te seže jugoistočno uz rječicu Rašu na Labinštini i južno do Pazinštine. Vrijednu gljivu otkrili su stari Rimljani. Kroz pet stoljeća duge vladavine Venecije, Motovunska šuma nosila

Franjul, Antun Vid, svećenik (Lovran, 1706. – Pazin, 15.V.1774.). Potječe iz lovranske plemićke obitelji čija se kuća iz 1722., poznata i kao palača Franjul, nalazi na središnjem gradskom trg

Buzeta, Ostrogota u Puli. Na više se mjesta u grobovima može pratiti barbarizacija postojećega stanovništva u VII. i VIII. st. (Mejica kraj Buzeta, Čelega kraj Novigrada, Veli Mlun), a slavensko, tj.

Buzeta očuvao se glagoljski natpis iz 1557. Nakon što je u Monarhiji 1786. ukinut red i zatvoreni samostani, pavlini su se iz Poljske u Istru ponovno vratili 1993.

Buzeta i općina sr. Istre (Lupoglav, Lanišće, Pićan, Savičenta, Gradišće, Motovun i dr.).

Tanko i debelo, osebujan način tradicijskoga narodnoga pjevanja, odnosno sviranja na roženicama, u Istri, Hrvatskom primorju i na dijelu sjevernojadranskih otoka (Krk, Cres, Rab, Lošinj, Susak i zapad

Buzet (10 župa), Dolina (3), Jelšane (3), Kastav (6), Kršan (10), Oprtalj (5), Pazin (11), Pićan (7), Trst (5) i Umag (7) te koparski dekanati Kopar (3), Krkavče (3), Osp (3) i Piran (3). Pripadala je

Buzet, Kopar).

Buzet, Novigrad, Umag, itd.), izradio je koncepciju stalnih izložaba Arheološkoga muzeja Istre u Puli (u matičnoj zgradi, u podzemlju amfiteatra, u Augustovu hramu) i na Brijunima (arheološka, kulturn

Buzetu u doba Uskočkoga rata, Scipione je 1623. bio kapetan rašporskih konjanika i pješaka, a 1647. istaknuo se u Kandijskome ratu, u kojem je izgubio tri sina), Annibale (kapetan mletačkog pješaštva)

Buzet, Mutvoran i dr.) ili prekinut kontinuitet (Buje, Kopar, Rovinj, Beram, Pićan i dr.), mogu držati urbanim središtima. Gradinskim naseljima Nezakciju, Picugima i Monkodonji kontinuitet je prekinut

buzetski dijalekt. Na kraju XV. st. i u XVI. st. pojačavaju se seobe. Uz potporu mletačkih vlasti mnogi migranti dolaze u Istru, opustošenu unutrašnjim ratovima i pošastima. Doseljenici, uglavnom i

Buzeta, Savez uzgajivača istarskoga goveda iz Višnjana, Odred izviđača pomoraca Uljanik, Ekop Istra i Zelena Istra iz Pule, Planinarsko društvo Skitača, Put – društvo za komuniciranje ambijenta i Pine

Buzeta. Važna su njegova sustavna iskapanja Nezakcija 1900.–13. Intenzivno je prikupljao topografske podatke za izradu arheološke karte Istre, u čemu su ga podupirali Gradski muzej, SIASP, grads

Buzet-Pazin-Rovinj te predsjednik Nogometnoga saveza Poreč-Pazin-Rovinj. Više godina obnašao je dužnost delegata Nogometnoga saveza Istarske županije. Jedan je od rijetkih sportskih djelatnika Pore

Buzet, Rovinj, Brijuni, Rakalj, Mali Lošinj), a posljednjih godina ugl. u Puli i Marčani (Duga uvala). U prvom razdoblju skup je bio posvećen svestranosti M. Mirkovića kao književnika i njegovim istar

Žmak, Anton (Antun), učitelj, narodni preporoditelj (Lanišće, 9.I.1873. – Medulin, 16.VIII.1968.). U Kastvu je završio učiteljsku pripravnicu, a u Kopru 1891. učiteljsku školu. Prvo je uči

Buzetu pod nazivom Z bajson na Subotinu, potom kratko sele u Hum, a od 1999. u Draguć pod nazivom Bajsi u Draguću. Od 2006. u Marušićima se održava međunarodni susret malih sastava tradicionalne glazb

Buzeta, s izdašnosti od 208 l/s, opskrbljivao preostali dio Istre, osim istočnog dijela (Labinštine) i Puljštine, koja nije bila u sustavu, te jugoistočnoga sustava (Labinština), koji se koristio vodo