završnim operacijama oslobođenja Istre. Nakon rata obnašao je više političkih i državnih dužnosti: bio je predsjednik okružnih narodnooslobodilačkih odbora Sežane i Postojne, sekretar sežanskoga k

završetka studija živio je u rodnom gradu i aktivno sudjelovao u javnim zbivanjima. U svojoj je kronici 1760–1806. bilježio političke, gospodarske, kulturne i zdravstvene događaje u Rovinju i ok

završio u Svetom Mateju (danas Viškovo), a dvije godine zanatske škole u Kastvu. U partizane otišao 2.XI.1941. na Tuhobiću, te se istaknuo hrabrošću pri povlačenju pred napadom talijanske vojske. Kada

završio studij na goričkoj bogosloviji 1902., zaređen je za svećenika. Nastavio je teološki studij u Beču (Augustineum) i 1908. obranio doktorsku disertaciju Historia glagolicae speciali cum respectu

završi hrvatsku osnovnu školu u Kastvu i da se upiše u hrvatsku gimnaziju u Rijeci. Nakon rođakove smrti 1886. vratio se na obiteljsko imanje. Bio je napredan gospodar (primao je knjige Matice hrvatsk

završio studij medicine 1948. i specijalizaciju iz otorinolaringologije 1954. Iste godine došao je u Pulu i preuzeo dužnost šefa Otorinolaringološkog (ORL) odjela Opće bolnice do umirovljenja 1988., s

Završio je Pomorsku akademiju u Rijeci 1876. i stupio u Austrougarsku ratnu mornaricu te služio na brodovima, a 1885.–1906. u različitim mornaričkim ustanovama u Puli (Hidrografskom zavodu, Morn

završava. Od 1945. isprva nastavnica, zatim radi uglavnom na poslovima reklame i dekoracije. Godine 1951. seli se u Rovinj, gdje nakon otvaranja Zavičajnoga muzeja (1954.) postaje njegova prva ravnate

završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Frane Kršinića, a sitnu plastiku učio kod Ive Kerdića, usavršavao se kod Ivana Meštrovića (1941.–42.) i Antuna Augustinčića (1945.–4

Završio je srednju hotelijersku i srednju glazbenu školu, smjer klavir. Otac Mirko također je bio glazbenik. Prvi album Srce nikad ne laže izdao je 1988., kada se preselio iz Rovinja u Zagreb gdje je

završio je u Kubedu, a u goričkom sjemeništu školovao se za svećenika. Službu je obavljao godinu dana u Buzetu, zatim 25 godina u Koštaboni i naposljetku u Klancu kraj Kozine. U studentskim danima

završetka pomorske akademije stupio je 1853. kao kadet u austrijsku Ratnu mornaricu, 1856. dobio je čin zastavnika fregate, a 1858. zastavnika linijskog broda. Iduće godine sudjelovao je u ratnoj akci

završio s činom pješačkog potporučnika. Bio je dodijeljen 8. pješačkoj pukovniji bersaljera u kojoj je krajem 1938. promaknut u poručnika. Sljedeće godine, početkom travnja 1939., i njegova je pukovni

završene vojne akademije od 1931. bio je borbeni pilot u lovačkoj eskadrili talijanskog ratnog zrakoplovstva. Sudjeluje 1936.-39. u talijanskim okupacijskim akcijama u istočnoj Africi, pa se vraća u I

završetku rata zaposlio se kao električar u Istarskim ugljenokopima Raša i brzo napredovao, od predsjednika sindikata te šefa personalne službe do tajnika poduzeća te pomoćnika direktora za opće poslo

završio osnovno, srednje i glazbeno obrazovanje, a na Ekonomskom fakultetu riječkoga sveučilišta diplomirao je, magistrirao i doktorirao (1990.). Početkom 1990-ih uključio se u politiku postavši sabor

završio teologiju. Vratio se 1861. u Goricu gdje je bio tajnik nadbiskupa Andreasa Gollmayera, podravnatelj sjemeništa, pa ekonom i 1874. ravnatelj. Od 1864. predavao je dogmatiku i bogoslovlje. Za po

završene srednje škole u Piranu studirao je na umjetničkoj akademiji u Veneciji (1874.-82.), gdje se istaknuo kao vrstan ilustrator knjiga s umjetničko-povijesnom tematikom. U Istru se vratio 1889. te

završio u Trstu, gdje je potom radio u nekoliko privatnih i gradskih škola; 1873.-1915. kaznionički je učitelj u Kopru, te do 1921. u Mariboru, kamo se jednim dijelom preselila koparska kaznionica. U

završio njemačku osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je filozofiju u Beču, a po povratku u Pulu uključio se u obiteljske tiskarsko-izdavačke projekte (Josip Krmpotić). Od 1913. bio je vlasnik, direkto