...Kopar, 7.II.1919. - Trst, 11.XII.2010.). U rodnom gradu završio je klasičnu gimnaziju "Carlo Combi", a u Trstu diplomirao prav

Kopar, 6.XI.1843. – Beč, 16.X.1921.). Gimnaziju pohađa u Pazinu i Kopru, pravo studira u Beču 1859.-63. Od 1865. je u državnoj službi pri sudovima u Motovunu i Puli, potom je na tršćanskom

Kopar, 27.VII.1827. – Venecija, 11.IX.1884.). Nakon školovanja u koparskoj gimnaziji i liceju u Padovi, studija u Đenovi (1850.) i potvrde diplome u Paviji (1853.) postao je odvjetnički pripr

koparsku biskupiju U sadašnjem obliku nastala je 1977., kada su nakon Osimskih sporazuma crkverne granice usklađene s političkima. Obuhvaća u Istri dva dekanata (Dekani i Kopar) te dijelove još dvaju

Kopar (od 1955. u palači Gravisi-Barbabianca). Stručno i kadrovski ojačao ju je ravnatelj Vladimir Lovec (1953.-66.). U njoj su djelovali dječji zbor, komorni ansambli i školski orkestar. Broj je u

Kopar, 17. ili 18.X.1520.). Studirao je u Padovi, Firenci i Rimu (studia humanitatis). U skladu s običajima humanista, promijenio je svoje prezime de' Negri u Fuscus. Radio je kao učitelj (m

Kopar, 21.IX.1954. - Senožeče, 23.XII.2003.). Slikarstvo, dizajn i fotografiju studirao je na likovnoj akademiji Brera u Milanu, gdje je 1980. diplomirao. Po povratku u Izolu sudjelovao je u utemel

Kopar. Na kamenom grebenu iznad sela (437 m) stoji istoimena utvrda (njem. San Serff, tal. San Servolo), koja je zbog strateškog položaja više puta mijenjala vlasnike (tršćanski biskupi od 948., gr

koparske stolnice, 1748. po njegovim je nacrtima u njoj isklesan oltar sv. Marka, a 1749. izradio je novi nacrt prezbiterija. Produžen i povišen oltarni prostor konačno je uskladio prijašnje prostorne

koparskom časopisu Bori, u tršćanskoj Mladiki i na Radiju Trst A, gdje je bio članom radijske kazališne družine. U njegovim pjesmama o osamljenosti (Opolnoči, Maj med grobovi), o rastanku s obitelji (

koparskom Pokrajinskome muzeju očuvana je vrjednija slika Portret grofice Marianne Grisoni (1846).

koparskoj luci i u dr. korisnika u Kopru. Veći korisnici želj. usluga preko ind. kolosijeka također su Uljanik i Luka Pula s oko 50000t prometa te Plinara u Puli s oko 13000 tona. Industrijske kolosij

Kopar, 11.IV.1720. - Cusano kraj Milana, 13.II.1795.). Završio je filozofiju u koparskom Collegio dei Nobili, potom je 1735.-38. studirao u Flambru kraj Talmassonsa (Udine) kod vikara Giuseppea Bin

Kopar s okolicom, manji dio sežanskoga dekanata, Novigrad, Umag i cijela Bujština (Zona B) pripadali su Tršćansko-koparskoj biskupiji (Antonio Santin). Prvim vršiteljem dužnosti apostolskoga administr

koparski podestat i kapetan. Francesco (XVIII.st.) i Pietro (XVIII.st.), mlet. rektori. Giorgio (Zorzi; XVIII.st.), koparski kapetan i podestat (1738–39), koji je rješavao pitanje spornih dijelova na

koparske gimnazije objavio je jedini članak iz toga područja (Cenno sulle Alghe di Capodistria, 1858.). Bavio se prevodilaštvom prirodoznanstvenih tekstova, a bio je članom nekoliko prirodoslovnih

Kopar produžit će se do hrvatske granice. Željezničku mrežu (željeznice) čine pruga Pula–Divača, s odvojkom Lupoglav–Štalije (Raška pruga, izvan funkcije), i pruga Divača–Hrpelje–Kozina–Kopar (Koparsk

...Kopar, 1691). Filozofiju i teologiju studirao je u Milanu, Piacenzi i Forlìju. Kao magistar teologije i filozofije predavao je n

koparskom je sjemeništu bio prefekt i predavao hrvatski jezik. Službovao je u Zrenju (1938.-40.) i Tinjanu (1940.-43.). U rujnu 1943. bio je jedan od potpisnika Pazinske deklaracije za sjedinjenje

koparskom i pazinskom sjemeništu, a bogosloviju u Zagrebu, Rijeci i Pazinu. Diplomirao je 1956. Zaređen je 11.X.1955., a prvu pastoralnu službu obnašao je od 1956. u Kanfanaru gdje sljedeće godine pos