Labinu, Poreču, Umagu, Buzetu, Rovinju sudjelovao je velik broj momčadi, zaslužnih i za organiziranje grad. liga u malom nogometu. U Puli se organizira tradicionalni Memorijal Serđo Blažić Đoser, u sp

labinski podestat. Vincenzo (XVII.st.), koparski podestat i kapetan. Francesco (XVIII.st.) i Pietro (XVIII.st.), mlet. rektori. Giorgio (Zorzi; XVIII.st.), koparski kapetan i podestat (1738–39), koji

Labinu, Pazinu, Poreču i Umagu, čiji su predstavnici redovito nastupali na prvenstvima Hrvatske i Jugoslavije. U tom je razdoblju Bruno Gržić 1958. kao član porečke Istre bio prvak Jugoslavije. U četv

Labina, Limske drage, Motovuna, Novigrada, Pazina, Pićna, Pirana, Poreča, Pule, Rovinja, Trsta, Vižinade. U novije se doba u svijetu ponovno osnivaju hospiciji, kao ustanove za skrb o osobama treće ži

Labinu. Objavio je veći broj znanstvenih i stručnih radova te bio član uredničkih odbora četiriju zbornika i jedan od glavnih urednika Priručnika turističke medicine (Pula 1993.). Bio je i član up

Labinu je 1611. zabilježen ljekarnik Niccolò, a mnogobrojni su članovi obitelji u XVII. i XVIII. st. živjeli u Puli: Lucietta, predstojnica samostana sv. Teodora, arhiđakon Valentino, đakon Ger

Turinetti, pijemontska feudalna plemićka obitelj podrijetlom iz Chierija. Savojski vojvode dodijelili su članovima obitelji titulu plemića de Priè i Pancalieri, a od Carla Emanuela II. dobil

Labin, PK Pazin, PK Poreč i PK Umag). U njihovu su sastavu bile i organizacijske jedinice za kooperaciju sa seljačkim gospodarstvima. S vremenom su PK mijenjali imena, udruživali i razdruživali se u s

Eppenstein, srednjovjekovna feudalna obitelj podrijetlom iz Bavarske, s područja blizu rijeke Isar, nazvana po utvrdi Eppenstein kraj Judenburga. Začetnikom obitelji drži se Markvard I., koji se u

labinskom župniku Ivanu Žufiću. Prvi je svećenik koji je poslije Drugog svjetskog rata u Rapcu svake nedjelje služio misu. Uslijedila je potom župnička služba u Nedešćini (Svetoj Nedelji), sa Šumberom

Zara, Domenico, austrijski časnik i plemić (XVII. st.). Bio je nećak pićanskoga biskupa Antonija Zare te gospodar polovice kaštela i posjeda Račice i sela Senjak. Tijekom Austrijsko-mletačkog rata na

Eberstein, plemićka obitelj koja je od XIV. st. imala posjede u Istri. Koruški Ebersteini bili su jedna od moćnijih goričkih ministerijalnih obitelji. Najkasnije 1362. dobili su u posjed Lupoglav o

Labin, Belaj, Lovran, Podgrad, Kastav, Krk, Cres i Lošinj). U svakom je kotaru živjelo oko 10 do 12000 stanovnika. Kotaru su na čelu bili kotarsko poglavarstvo i kotarski načelnik. Imao je prvostupanj

Labina, Diminićima (danas Sveti Lovreč), Gračišću (kraj Pazina) i u Smoljancima (kraj Savičente). Kako se zauzimao za uporabu hrvatskoga jezika, proganjan je, i potkraj školske godine 1923./24. bio je

Labinprogresa otvorene Tvornica keramičkih proizvoda, Tvornica tankostijenih cijevi i Tvornica igračaka; prva je zatvorena, druge dvije su u novim društveno-ekonomskim uvjetima osamostaljene Hrvatske

Labinskom dekanatu su župe: Brdo (sv. Jurja), Čepić (Presvetog Trojstva), Kožljak (sv. Hadrijana mučenika), Kršan (sv. Antuna), Labin Donji (Gospe Fatimske), Labin Gornji (Rođenja BDM), Labin Marcilin

Labin. Stanovnik je Loborȉčan, stanovnica Loborȉčanka, a pridjev loborȉčanski. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom i stočarstvom te turizmom, a dio ih radi u obližnjoj Puli. Područje

Labin (kršteni godine 1536.), Bale (kršteni god. 1538.), Buje (kršteni god. 1539.), Rovinj (umrli god. 1553.; kršteni 1560.) i Vodnjan (1559.). Matice nastale nakon odluke Tridentskoga koncila do 1600

Labin, Pazin, Opatija, Lovran, Motovun, Tinjan, Poreč, Rovinj, Žminj, Pula i grad Pula. Kotari Buje i Umag osnovani su na početkom 1944. Na sastanku Pokrajinskoga NOO-a za Istru 23.I.1944. donesena je

Labinski (16), Pazinski (21), Pićanski (11), Porečki (17), Pulski (16), Rovinjsko-kanfanarski (5), Umaško-oprtaljski (23) i Vodnjanski (10), s ukupno 134 župe. Obuhvaća površinu od 2839 km2, i ima 201