Literatura : koparskog izdanja iz 1888.); Francesco Semi, Istria e Dalmazia: uomini e tempi, I, Istria e Fiume, Udine 1991.; Miroslav Bertoša, Istra: Doba Venecije (XVI.–XVIII. stoljeće), Pula 1995.; Bruno M

koparske obitelji. Bavio se književnošću i bio je član akademije Dei Risorti (akademije). Potpisivao se i pseudonimom Propecio Sperono. Autor je djela Delle memorie dell’Istria sacre e profan

koparskoj biskupiji, što je posebno pogodilo slavenski, uglavnom slovenski, katolički živalj na Krasu te pripomoglo njegovom odnarođivanju. Stolicu tršćansko-koparskog biskupa napustio je početkom

koparske Opće bolnice, u Valdoltri je bolnica za koštane bolesti (ortopedska kirurgija) i lječilište za mladež Crvenoga križa Republike Slovenije. Ankaran ima gotovo 1 km dugu plažu i vrlo je posjećen

koparska slikara istoga imena, međusobno rodbinski povezani. Životopisni podatci o njima vrlo su skromni. Cleriginus I. (? - 1340) radio je za crkvu sv. Franje u Kopru, a pripisuje mu se Raspeće u

koparskim Slovenskim Jadranom. Časopis je 1968-84. imao novogoričko i koparsko izdanje (nakon 1980. izlazi dva puta tjedno), a Sobotaje počela izlaziti 1997. kao treće izdanje. Od 1992. utorkom donosi

Kopar, 1922 - Venecija, 2003). Poslije II. svjetskog rata otišao je u Veneciju, gdje je pohađao Akademiju.  Godine 1955. osvojio je prvu nagradu mletačke zaklade Bevilacqua La Masa za grafiku, i otad

Kopar. Smješten iznad ceste Črni Kal-Zazid-Buzet, u dnu suhoga polja dinarskoga smjera. Na sjeveroistoku je brdo Kavčič (883 m), na jugu Breg (595 m).  U Rakitovcu je crkva Sv. križa (župa Predloka)

Kopar je bez tiskare bio od 1814., kada je s radom prestao tiskar Giuseppe Sardi. Tondelli je ranije u Veneciji s ocem tiskao drugi dio godišnjaka Almanacco istriano (1852), a sam u Kopru treći (1864)

Kopar i ondje 1620. osnovao tiskaru, koja je djelovala do 1624., kada se odselio u Trst.  Otišao je na poziv isusovačkoga kolegija Accademije degli Arrischiati, koji je trebao tiskara, te tako postao

Kopar, 3.III.1918.). Školovao se u gimnaziji u Gorici, potom na bogosloviji u Zadru i Kopru. Kao franjevački redovnik djelovao je u samostanu sv. Ane u Kopru. Bio je orguljaš te poticao razvitak cr

Kopar i Postojna. Od 1990. izdaje ga novoosnovano Tiskovno društvo Ognjišče. U okrilju časopisa razvile su se i druge djelatnosti: izdavaštvo Ognjišče, poznato je po velikim nakladama knjiga; časop

Kopar, 1701 - Pariz, 1736). Od rane mladosti sklon poeziji, znanosti i književnosti, 1729. otišao je s obitelji u Veneciju, gdje je služio kao učitelj u plemićkoj obitelji Zaccaria Vendramina. God. 17

Kopar. Danas tvrtka posluje pod nazivom Istra-promet d.o.o. Umag, a registrirana je za prijevoz putnika, turizam, održavanje i popravak motornih vozila.Raspolaže s 22 autobusa koji  zadovoljavaju pot

Kopar, 5.I.1881. - Trst, 13.VII.1944.). Obitelj je nosila plemićku titulu, otac Julij bio je profesor povijesti književnosti, majka Karolina rođ. Dermutz. Nakon što je završio učiteljsku školu (uči

...koparska plemićka obitelj (XIV.-XX. st.). Nije dokazano da potječe iz Ancone ili Siene, kako se u prošlosti često tvrdilo, a vjerojatnije je da je prezim

...koparsko

koparske obitelji Vittori, koja se u izvorima spominje od 1329., a koja je nakon sukoba s mjesnom obitelji Verzi (Guerci) izbjegla na mletački Krf i promijenila prezime u Kapodistrias prema gradu svoj

Kopar politički i gospodarski znatno ojačao. Koparski Morosini od Mletačke su Republike 1720. dobili plemićku titulu. U XVII. st. obitelj je neko vrijeme u svojem posjedu imala Gradinu kraj Vrsara.

...Koparskim brdima duga oko 14 km. Porječje joj obuhvaća 202 km2, od čega se 120 km2 nalazi na kraškom terenu, a ostatak na flišnim brežuljcima nadmorske visine do 500 m. Podzemno je po

koparski Tomos. Od 1972. djeluje Cimos d.d. Koper, tvornica Citroënovih vozila, poznata po modelima »spaček«, Ami i Visa. Zahvaljujući razvitku masovne proizvodnje, porastu životnoga standarda i moguć