Škitȁca (službeno Skitača, tal. Schitazza), naselje i istoimeno pobrđe 16 km južno od Labina (44°59′N; 14°9′E; 425 m nadmorske visine); 8 stanovnika (2021.), općina Raša.

Naselje se nalazi na jednoj od najviših kota na Labinšćini, na proplanku okruženom četirima brdima (Goli, Oštri, Brdo i Orlić), koja ga štite od bure. Nekoć je bilo i jedno od naselja s najvećim brojem stanovnika na Labinšćini.

Stanovnik je Škitȁcan, stanovnica Škitȁcanka, a pridjev škitȁcanski.

Stanovništvo se tradicionalno bavi stočarstvom i poljodjelstvom (masline), nešto manje pomorstvom, a početkom XIX. st. u blizini Škitace počinje se eksploatirati ugljen (već potkraj XIX. st. prestaje se s eksploatacijom).

Naseljena je u prapovijesti (mnogobrojne gradine i grobne gomile), a od 1632. središte je župe. Župna crkva sv. Lucije sagrađena je 1616. na mjestu prijašnje. U njezinu zaseoku Prodolu nalazi se vrlo vrijedna kapela posvećena sv. Mateju, gotička jednobrodna građevina s vrlo bogatim zidnim slikama (XIV. i XV. st.).

Početkom XXI. st. Škitaca se počela revitalizirati, zahvaljujući ponajprije Planinarskom društvu Skitača i uređenom planinarskom domu u nekadašnjem farošu (župnoj kući), od kojega vodi uređena izletnička Staza sv. Lucije, a vidik s Orlića jedan je od najljepših u Istri.

Ispod Brda (475 m) nalazi se prirodni fenomen - u kamenoj škrapi, usred kamenjara, malen izvor vode koji gotovo nikada ne presušuje, a narod ovo mjesto zove školnica sv. Lucije.

U blizini Sv. Lucije su dva spomena ratnim stradalnicima - jedan poginulim vojnicima u Prvom svjetskom ratu (posvetni natpis je otklesan), drugi za 16 mještana stradalih u Drugom svjetskom ratu (postavljen 1970.).

Slike