Sȅmić (tal. Semi), naselje 2 km sjeverno od Lupoglava (45°22′N; 14°7′E; 540 m nadmorske visine); 69 stanovnika (2021.), općina Lupoglav.

Smješten je na prisojnim padinama Ćićarije, iznad prolaza koji se sa sjevera spušta u dolinu Boljunšćice (županijska cesta Lanišće – Lupoglav), a objedinjuje zaseoke Bieletići, Banjuhi, Dvorani, Ćuki, Šiegeti, Hacmani i Zvoanjski (koje čine Vranjci, Dušeti, Panoadari i Prušijoni).

Stanovnik je Sȅmićan, stanovnica Semȋšćica i Semićȃnka, a pridjev sȅmićki. Ne smatraju se Ćićima, a svoje područje tradicionalno nazivaju Krajevinom (jer je dugo bilo austrijsko, za razliku od Ćićarije koja je bila mletačka).

Stanovnici se bave stočarstvom i ratarstvom.

Prvi se put spominje 1327. pod imenom Stinich ili Simich, a pripadalo je feudalnoj gospoštiji Črni grad (Schwarzenburg). Godine 1373. javlja su u obliku Zemitz, a 1409. Semiczz, od kada čini dio Lupoglavske gospoštije. Više su ga puta napadali Osmanlije u svojim prodorima (1471., 1482., 1511.). Nakon pada Klisa u turske ruke (1537.) mnogobrojne su izbjeglice iz Dalmacije naseljene u Semić i okolna sela Lupoglavske gospoštije.

Kapelanijska crkva sv. Lovre, sa zvonikom na pročelju, podignuta je u drugoj polovici XVIII. st., možda na mjestu stare koja je bila posvećena Sv. Trojstvu (spominje se 1650.). Oko crkve je mjesno groblje.