Sajam (samȁnj, mn. sámlji), mjesto trgovanja, tj. mjesto gdje su se okupljali ljudi s užeg ili šireg područja koji su živjeli od prodaje svojih proizvoda i gdje su se nekada susretali članovi iste ili drugih zajednica.

Na mjesečnim i godišnjim sajmovima sviralo se, pjevalo i plesalo do kasno u noć.

Trgovina je bila razgranata i odvijala se na nekoliko načina: seljaci su prodavali svoje proizvode na sajmovima ili su poput putujućih trgovaca odlazili u druge gradove ili čak države, kao npr. Šavrinke, stanovnice slovenskoga dijela Istre, koje su prodavale naručenu robu (voće, povrće i isluženu robu) do kraja Drugog svjetskog rata na području Bujštine, ali i u većem dijelu Istre.

Tradicija održavanja sajma u Pazinu svakoga prvog utorka u mjesecu postoji još od 1574., kada je Pazin dobio dozvolu za održavanje sajma poljoprivrednih i stočarskih proizvoda stanovnika iz svoje okolice. Pazinski samanj i danas je najveći tradicionalni mjesečni sajam u Istri. Tradicionalni seoski proizvodi već su odavno ustupili mjesto komercijalnijoj robi. Danas prevladavaju štandovi s tekstilnim proizvodima, voćem, povrćem i cvijećem. Na pazinskome se sajmu još mogu naći kosiri i rankuni iz lokalnih kovačija, pa i pašture i grablje, proizvedene za odmora između poljskih radova.

Tradicionalni sajmovi održavaju se i u Balama – druge subote u mjesecu, u Buzetu – prvoga petka i trećega četvrtka u mjesecu, u Labinu – treće srijede u mjesecu, u Motovunu – trećega ponedjeljka u mjesecu, u Savičenti/Svetvinčentu – treće subote u mjesecu, u Višnjanu – posljednjega četvrtka u mjesecu, u Vodnjanu prve subote u mjesecu i u Žminju – svake druge srijede u mjesecu.