Renesansa
Renesansa (tal. Rinascimento), stilsko razdoblje eur. umjetnosti XV. i XVI.st., što se odlikuje obilatim korištenjem predložaka ant. umjetnosti, poglavito u graditeljstvu (preuzimanje elemenata ant. arhitekture) i kiparstvu (realizam u modelaciji likova), »ponovno rođenje« antike. U slikarstvu je najvažnije otkriće perspektive, koja omogućuje realističko prikazivanje dubine prostora. Uz religiozne teme naslijeđene iz prethodnih razdoblja, sve se više obrađuju mit. i pov. teme te portreti. R. zatječe prostor Istre podijeljen na mlet. i austr. dio što se odražava i u rasprostranjenosti stilskih oblika. Prva pojava renesanse zabilježena je u gradovima zap. obale koji su u najneposrednijem dodiru s Venecijom, gdje se renesansni stil usvaja od sred. XV.st.
Arhitektura. Dijelovi fortifikacija što se obnavljaju ili nanovo grade poprimaju suvr. utilitarne oblike primjerene uvjetima obrane (cilindrične kule u Poreču, 1437. i 1474) ili se opremaju modernim arhit. ukrasom (Kopar, Porta della Muda iz 1516., Motovun, ulazni bastion u grad iz 1537–49). Renesansni arhit. detalji, istovjetni onima u Veneciji, javljaju se na kućama u istar. gradovima u drugoj pol. XV. st. Najčešći je znak modernog stila jednostavni prozor s polukružnim lukom (Poreč, Pula, Roč, Oprtalj), katkad raskošnija bifora (Labin, Buje), a naslikani renesansni motivi na pročeljima kuća sačuvani su u Kopru i Bujama. Dvokatna palača u Gračišću primjer je »mješovitoga« gotičko-renesansnog stila, gdje se promišljeno, odijeljeno po etažama, izmjenjuju gotički i renesansno urešeni otvori. Najcjelovitiji primjer renesansnog stila u istar. graditeljstvu pokazuje središte u Svetvinčentu u kojem tadašnji vlasnici, mlet. obitelj Morosini, gradi pravi renesansni trg s kaštelom, župnom crkvom trolisnog pročelja, grad. lođom i nizom jednokatnica s renesansnim monoforama. Sve te građevine podignute su od 1485. do oko 1520. i primjer su planiranog »idealnog« naselja. Klesarska radionica koja je radila Morosinijevu crkvu u Svetvinčentu proizvela je vjerojatno i portale župne crkve u Mutvoranu i franjevačke crkve u Pazinu.
Kiparstvo i slikarstvo. Prve kiparske umjetnine renesansnih obilježja nabavljaju se iz Venecije, npr. poliptih Antonija Vivarinija iz 1441. i srebrni pozlaćeni antependij za Eufrazijanu u Poreču 1451. Rani prodor renesansne morfologije, u donekle rustičnoj interpretaciji, predstavlja okvir vrata s reljefima anđela svirača podrijetlom iz benediktinskog samostana na Velom Vrhu, danas na katedrali u Puli (1456). Renesansnih su obilježja profili, ukras i oblik pisma na portalu biskupskog dvora u Poreču (1465). Kvalitetnija kamena skulptura uvozila se iz Venecije. Iz 1476. potječe nadgrobnik biskupa Quirinija u Eufrazijani, skulptura Navještenje Blažene Djevice Marije u Arheološkome muzeju u Puli (oko 1490) rad je venecijanskoga kipara Giovannija Buore iz škole Pietra Lombarda, čijoj se radionici pripisuje kip Justicije iz Kopra. Mnogobrojni kameni grbovi podestata i reljefi venecijanskoga grba s lavom sv. Marka, sačuvani po istar. gradovima, imaju renesansna obilježja. U okolici Buja djelovao je potkraj XV.st. kipar Matej iz Pule, koji je izradio niz rustičnih reljefa u kojima rabi pojednostavljene renesansne motive (portal crkve sv. Marije Milosrdnice, dva prozora i nekoliko grbova u Bujama, kapiteli crkve Marije Snježne u Čepiću, grb Dolfin u Grožnjanu).
U austr. dijelu Istre primjeri renesansne skulpture vrlo su rijetki, svode se na dekorativne motive na pojedinim grbovima i nadgrobnim pločama. Jedini su izraziti primjer stila »sjevernjačke« renesanse reljefi u pazinskoj župnoj crkvi: kameno svetohranište s reljefnim likovima evanđelistâ i nadgrobna ploča Aleksija Moscona, zakupnika pazinskoga feuda. Ti se reljefi datiraju oko 1540. i povezuju s kiparskom radionicom Osbalda Kitela, koja je vjerojatno djelovala u Ljubljani.
U Istri je sačuvan velik broj renesansnih drvorezbarenih kipova i reljefa, većinom nabavljenih u Veneciji. Remek-djelo venecijanskoga drvorezbarstva je poliptih iz pulske franjevačke crkve (oko 1480). Razdoblju druge pol. XV.st. pripadaju i kipovi, ostatci drvorezbarenih poliptiha, iz Poreča (biskupski dvor Eufrazijane), Umaga, Plomina i Bala. Cjeloviti drveni polikromirani i pozlaćeni poliptisi sačuvani su i u Balama i Svetom Lovreču. Posebno i istaknuto mjesto među sačuvanim renesansnim drvenim umjetninama u Istri imaju proizvodi venecijanske drvorezbarske radionice Paola Campse de Bobotija: kip Majke Božje s Djetetom iz crkve sv. Marije Milosrdnice u Bujama (1498), triptih u crkvi sv. Marije od Vrata u Motovunu, poliptih iz Medulina i veliki poliptih iz Mutvorana (oko 1520).
Pojedinačne slike ili višedijelni oslikani oltari nabavljani su redom iz Venecije: sačuvana su djela Antonija Vivarinij (Poreč), Cime da Conegliana i Vittorea Carpaccia (Kopar), Girolama da Santacrocea (Kopar, Pazin), Palme Mlađega (Svetvinčenat). Kasnorenesansnu maniru venecijanskoga slikarstva prihvatio je Juraj (Zorzi) Ventura, podrijetlom iz Zadra, koji je (oko 1600) više godina djelovao u Kopru (oltarne pale u Žminju, Galižani, Vižinadi, Fažani).
Renesansnomu stilu priklonili su se i neki domaći majstori zidnoga slikarstva: Klerigin iz Kopra (Cleriginus iz Kopra) u crkvi sv. Marije u Oprtlju i Antun s Padove (Kašćerge), što je zamjetljivo na njegovim freskama u crkvi sv. Roka u Draguću (1529. i 1537), a posebno na poliptihu za crkvu sv. Jerolima u Humu (1429).
|
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar