Raspor, Anton (partizanski nadimak Španjolac), antifašist, španjolski dragovoljac, partizan (Klana, 13.V.1899. – ?, 8.XI.1961.).

Završio je samo tri razreda pučke škole te od 14. godine radio u pilani u Kastvu. S braćom je 1920. otišao na rad u SAD, gdje su se zaposlili u rudniku ugljena Brownsville u Pennsylvaniji. Ondje se približio pokretu za radnička prava, sudjelovao u štrajkovima protiv intervencionista, koji su željeli srušiti sovjetsku republiku, a 1922. učlanio se u Komunističku partiju SAD-a. Izučio je bravarski zanat te 1924. otišao u Cleveland, učlanio se u sindikat, a 1931. sa skupinom od nekoliko stotina radnika otišao je u Lenjingrad, potom u zapadni Sibir, gdje su raspoređeni po rudnicima ugljena. Od 1937. do povlačenja međunarodnih brigada iz Španjolske sudjelovao u španjolskome građanskom ratu u topničkoj bateriji "Stjepan Radić" u Albaceti. Članom KP Španjolske postao je u svibnju 1938., u rujnu dospio u francuske logore za španjolske internacionalce, te u domovinu stigao preko Njemačke i Austrije.

U kolovozu 1942. postao je zapovjednikom Prve istarske partizanske čete, koja je na obljetnicu Marša na Rim, 27./28.X.1942. minirala željezničku prugu Rijeka–Trst između sela Jušića i Jurdana te uništila talijanski transportni vlak. Za kapitulacije Italije vodio je akciju razoružavanja talijanskog garnizona u Lanišću, zapovijedajući bataljunom od 200 ljudi. Potom je 1944. bio predsjednik Okružnoga NOO-a Buzet te predsjednik Okružnoga NOO-a za Rijeku. Nakon rata do umirovljenja 1954. bio je na istaknutim političkim mjestima u Istri.