Pulski filmski festival, uobičajeni naziv godišnje filmske manifestacije koja je osnovana 1954. u Puli kao Revija domaćeg filma, tj. profesionalnih jugoslavenskih filmova.

Pokrenuo ga je ravnatelj pulskoga Kinematografskoga poduzeća Marijan Rotar s potporom tadašnjega hrvatskog Udruženja kinematografa i Jadran filma. Stalni mu je pokrovitelj do 1980. bio jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito.

Godine 2003. gradske vlasti u Puli osnovale su Javnu ustanovu Pula Film Festival, koja je organizator festivala zajedno s Ministarstvom kulture Republike Hrvatske, Hrvatskom radiotelevizijom te Festivalskim vijećem. Prvi ravnatelj ustanove bio je Tedi Lušetić, potom Mladen Lučić 2004.-06., Zdenka Višković-Vukić 2007.-13., Gordana Restović 2014.-22. i Tanja Miličić od travnja 2022.

Do tada je festival više puta promijenio ime (1956. Revija jugoslavenskog filma, 1960. Festival jugoslavenskog igranog filma, 1992. Filmski festival u Puli, 1995. Hrvatski filmski festival, Pula), no u puku se popularno naziva Pulskim festivalom.

Prva revija održana je 24.-30.VI.1954. u Areni. Do tada je jugoslavenska kinematografija proizvela ukupno 31 igrani film i oko 550 dokumentarnih i kratkometražnih filmova, koji su većinom bili djela hrvatskih autora i filmskih djelatnika. Od 1955. festival postaje natjecateljskim i održava se uglavnom krajem srpnja. Nagrada publike Jelen uvedena je 1958., nagrada žirija Zlatna arena, potonji zaštitni znak festivala, 1960., a nagrada Skupštine općine Pula za najbolju režiju i film Zlatna vrata Pule 1970. Među inim, od 1976. do 1992. dodjeljivala se nagrada Ruža Pazinke za najbolje odigranu ulogu suvremene žene.

Festival je započeo s dvadesetak filmskih radnika, nešto manje predstavnika poduzeća i desetak novinara, bez službenoga žirija, ali s 10.000 gledatelja u Areni (oko 37.000 do kraja smotre). Tada je od pet domaćih i dvaju koprodukcijskih igranih filmova te 16 dokumentarnih glasanjem gledatelja pobijedio slovenski film Vesna (redatelj František Čap), a odabirom novinara bosanskohercegovački Stojan Mutikaša (Fedor Hanžeković). Sljedeće, 1955., godine revija postaje natjecateljski festival sa žirijem, pobjedio je opet F. Čap s filmom Trenuci odluke/Trenutki odločitve, a na trećem izdanju po prvi je put pobjeđuje hrvatski film - Ne okreći se, sine (Branko Bauer). Na 18. festivalu 1971. pojavile su se prve službene cenzure, povučen je film redatelja Dušana Makavejeva W. R. Misterije organizma; 37. festival, održan 1990. u jeku demokratskih promjena u Hrvatskoj, prikazao je do tada najviše filmova (njih 37); 38. festival 1991. prekinut je nakon prikazivanja filma Krhotine (Zrinko Ogresta) zbog agresije Jugoslavenske narodne armije na Hrvatsku, a 39. festival, prvi u samostalnoj državi Hrvatskoj, održan je pod ravnateljstvom Ive Škrabala s međunarodnom koncepcijom Adriatic–Baltic–Croatia.

Od 1993. prikazuju se samo filmovi hrvatske proizvodnje; na 41. festivalu prikazan je tek jedan domaći film Cijena života (Bogdan Žižić), te je održana revija Filmske večeri u Areni – 100 Years of Cinema; na 43. prikazani su među ostalim prva hrvatska nezavisna produkcija – film Nausikaja (Vicko Ruić) i najgledaniji hrvatski film (oko 300.000 gledatelja) Kako je počeo rat na mom otoku (Vinko Brešan); na 44. prikazan je među inim i cjelovečernji crtani film Čudnovate zgode šegrta Hlapića (Milan Blažeković). Od 47. smotre ponovno je prihvaćena međunarodna koncepcija. Jubilarni, 50. festival bio je svečarski, predsjednik žirija bio je Jiři Menzel.

Prvih godina festival je vodio M. Rotar i upravni odbor, a 1958. organizaciju preuzima ustanova Festival jugoslavenskog filma koju je u Beogradu osnovalo Udruženje filmskih proizvođača. Direktori festivala bili su Milan Luks (1958.), Božidar Torbica (1959.-60.), Branko Bekić (1961.-62.), Dejan Kosanović (1963.-67.), Petar Volk (1968.-71.) i Miodrag Miša Novaković (1971.-74.). Godine 1975. uprava i sjedište festivala vraćaju se u Pulu, a direktor je Martin Bizjak do 1985., potom Gorka Ostojić Cvajner do 1994., godine u kojoj festival nije održan zbog manjka filmova. Do osnivanja Pula Film Festivala ravnatelji su bili Branka Sömen (1995.), Ljubo Šikić (1996. i 1998.), Davorka Lovrečić (1997.), Arsen Oremović (1999.) i Armando Debeljuh (2000.-02.).

Osim filmskih projekcija Pulski filmski festival organizira i različite popratne programe, rasprave, izložbe i dr. Posjećuju ga službeni filmski predstavnici iz inozemstva i razni gosti, npr. Jean-Pierre Aumont, Marcel Carné, Sophia Loren, Elizabeth Taylor, Richard Burton, Sergej A. Gerasimov, Alberto Latuada, Sam Peckinpah, James Coburn, Miloš Forman, John Malkovich, Ben Kingsley, Jeremy Irons i dr.

http://www.pulafilmfestival.hr/

Slike