Girardi, Eduard (Edo), pedagog (Doboj, BiH, 11.X.1920. – Pula, 21.I.1990.).

Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Slavonskome Brodu, a učiteljsku školu u Zagrebu (1937.–41.), gdje je bio nogometaš HAŠK-a. Kao učitelj radio je u privatnoj evangelističkoj školi u Zagrebu (1941.–44.). Godine 1944. otišao je u partizane.

Studij povijesti i zemljopisa započeo je 1946. na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, a završio na Pedagoškoj školi u Puli 1963. Radio je kao nastavnik u I. učiteljskoj školi u Kastvu (1945.–47.), Rijeci (1947.–48.), gimnaziji u Puli (1948.–51).

Bio je ravnatelj (1951.–79.) osnovne škole »Neven Kirac« (danas Šijana) u Puli. Primjenjivao je načela moderne metodike i pedagogije te organizirao više savjetovanja u zemlji i inozemstvu. Nazočio je Frenetovu procesu školske reforme u Francuskoj. Kao pedagoški savjetnik i inspektor (1979.–83.) osnovao je mnogobrojne područne škole u Istri.

Bio je utemeljitelj (1951.) i predsjednik Kulturno-umjetničkog društva »Matko Brajša Rašan« te jedan od pokretača tjelesne kulture u poratnoj Puli: gimnazijskoga sportskog društva »Junior« (1949.–51.), gradskog gimnastičkog društva »Partizan«, doživotni počasni predsjednik Saveza košarkaškog društva i osnivač ženskoga košarkaškoga kluba u Puli.