Klaustar Franjevačkog samostana u Puli, crtež u boji iz 1842., (fotoarhiva Glasa Istre)

franjevci

Franjevci (lat. Ordo fratrum minorum, krat. OFM: Red manje braće), katolički prosjački red koji je utemeljio sv. Franjo Asiški.

Pravilo reda konačno je potvrdio 1223. papa Honorije III. Od samih početaka franjevci obuhvaćaju tri reda: prvi, muški redovnički red; drugi, ženski red; klaustralnih redovnica nazvanih klarisama (Ordo Sanctae Clarae) po utemeljiteljici sv. Klari Asiškoj, i treći, red svjetovnjaka, muškaraca i žena, koji ostaju živjeti u svijetu (vjenčani ili nevjenčani), s obećanjem da će težiti kršćanskom savršenstvu. Suvremeni je naziv trećoredaca Franjevački svjetovni red (FSR). No, s vremenom su se neki neoženjeni trećoredci (tertiarii), svećenici ili laici, udružili u samostanske zajednice, ispočetka pod jurisdikcijom prvoga reda, a od XV. st. imaju vlastite starješine: to je Treći samostanski red sv. Franje.

Prema Pravilu, cilj je prvoga franjevačkog reda »opsluživati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći«. Braća žive u samostanskoj zajednici, kojoj predsjeda gvardijan. Samostani jednoga područja čine provinciju, kojom upravlja provincijal. Sve provincije u svijetu imaju vrhovnu upravu reda na čelu s generalnim ministrom, koji rezidira u Generalnoj kuriji u Rimu. Franjevci se bave propovijedanjem, misijskom, pastoralnom, socijalnom, visokoškolskom, kulturnom i drugom djelatnošću.

Prvi se franjevački red, zbog različita shvaćanja siromaštva, razdijelio na tri grane. Franjevci (krat. OFM), koji su se do 1897. zvali franjevcima opservantima, htjeli su strože obdržavati pravilo sv. Franje. Opservantski pokret nastao je u drugoj polovici XIV. st., nakon što je popustila prvotna revnost u obdržavanju siromaštva. Javljale su se različite struje i denominacije, među kojima su npr. tzv. reformati htjeli još strože obdržavanje pravila. Franjevci konventualci (krat. OFMConv) služili su se papinskim povlasticama u obdržavanju siromaštva. Cijelo XV. st. obilježeno je trvenjem tih dviju struja (opservanata i konventualaca) za prvenstvo u redu, dok papa Lav X. nije 1517. podijelio red i dao prednost opservantima. Franjevci kapucini (krat. OFMCap) nazvani tako po kukuljici na svom habitu, htjeli su izvorno obdržavati pravilo reda u siromaštvu, i u početku su živjeli pretežito u pustinjačkim zajednicama. Potvrdio ih je 1528. papa Klement VII., najprije pod opservantskim generalom, a od 1619. imaju vlastita generalnoga ministra. U Hrvatskoj postoje tri provincije običnih franjevaca, i to sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu i sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, te provincije sv. Jeronima otaca konventualaca i sv. Leopolda Mandića otaca kapucina, obje sa sjedištem u Zagrebu.

U Istri su tijekom vremena bili prisutni opservanti, konventualci, reformati i kapucini i trećoredci. Konventualci Provincije sv. Jeronima bili su zadržali sve starije kuće: samostane sv. Franje u Trstu (oko 1229.), Kopru (oko 1229.), Puli (prije 1240.), Miljama (oko 1340.), Poreču (oko 1250.) i Piranu (1300.). Oko 1496. osnovali su samostan sv. Franje u Labinu, a manje kuće (tzv. hospicije) imali su u Izoli, Bujama, Buzetu i Vodnjanu. Godine 1940. utemeljili su skromni samostan sv. Josipa u Puli, koji su potom napustili, a 1990. izgradili novi samostan sv. Ivana. Još djeluju i u samostanu sv. Franje u Puli. Piranski samostan pripao je slovenskoj provinciji.

Opservanti Dalmatinske provincije sv. Jeronima osnivali su samostane uglavnom od XV. st.: sv. Mihovila u Balama (oko 1340.), sv. Mateja u Puli (oko 1438.), sv. Andrije kraj Rovinja (1449.), sv. Bernardina kraj Pirana (1452.), Gospe od Milosti u Pazinu (1481.), sv. Ane u Kopru (1493.), sv. Marije na otočiću Verudi kraj Pule (1615.), Gospe Anuncijate u Vrsaru (1631.–65.), a kraće su vrijeme boravili u Motovunu i na Sv. Jerolimu kraj Brijuna. Mletački su reformati 1700. osnovali samostan sv. Franje u Rovinju, a mletački su kapucini imali samostane sv. Marte i Marije u Kopru (1621.), u Vodnjanu (1647.) i Rovinju (1672.). Većinu tih samostana ukinule su vlasti 1806.

Venecijanski franjevci došli su 1920. u Šijanu kraj Pule, a 1927. osnovali su sirotište i 1931. samostan sv. Antuna kraj Arene u Puli. Nakon II. svjetskog rata te su kuće i samostan sv. Franje u Rovinju pripali Provinciji sv. Jeronima, koja je tako prisutna u Puli, Pazinu i Rovinju. Oci kapucini imali su samostane sv. Marte i Marije u Kopru (1634.), hospicij sv. Karla u Rovinju (1672.) i sv. Josipa u Vodnjanu (1747.–1807.). Samostanski trećoredci (glagoljaši) imali su samostane sv. Marije u Božjem Polju kraj Vižinade (1564.), sv. Grgura u Kopru (1467.) i Gospe od Puka (Madonna del Popolo) u Novigradu (1687.–1725.).

http://www.franciscans.org/

Slike


Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Luigi Parentin, Il francescanesimo a Trieste e in Istria nel corso dei secoli, Trieste 1982.; Stanko Josip Škunca, Franjevačka renesansa u Dalmaciji i Istri, Split 1999.; Ljudevit Anton Maračić, Maleni i veliki – franjevci konventualci u Istri, Zagreb 2001.

Slučajna natuknica

župe u Istri