Pošumljivanje, planska sadnja sadnica radi uzgoja nove šume ili radi obnove šume poslije sječe, odnosno uništenja.

Za uspješno pošumljavanje potrebne su kvalitetne sadnice, prikladno vrijeme i način sadnje te odgovarajuća podloga.

Mletačka je Republika za uređenje šuma u Istri priređivala pravilnike. Među posljednjima je bio Catastico generale dei boschi della Provincia dell’Istria (1775.–76.) Vincenza Morosinija IV., s dvojezičnim uputama za šumare.

U XIX. st. pošumljene su osobito istarske krške goleti, nastale zbog prevelike sječe šuma (drvo se upotrebljavalo za gradnju mletačkih brodova ali i za gradnju primorskih gradova u sjevernoj Italiji) te zbog neuredne ispaše u prošlosti. Prve stručne nacrte za pošumljavanje ogoljelih krških površina izradio je Josip (Josef). Ressel, 1842. za istarsko područje, a 1850. za tršćansko-goričko. Potkraj XIX. i poč. XX. st. ogoljele su površine na Krasu pošumljene crnim borom. Pošumljavanje crnim borom ponovno je bilo oživljeno poslije 1948. (1945.–54. pošumljeno je oko 4.000 hektara krških goleti u kotaru Sežana), potom je smanjeno, jer se crni bor uspješno širi vlastitim sjemenom, a krajolik postupno zarašta i u autohtono lisnato grmlje i drveće.

Danas je pošumljavanje ograničeno samo na područja koja su stradala u šumskim požarima.