Porečki annale, skupna izložba likovnih umjetnika koju su u Poreču 1961. pokrenuli Edo Murtić i Milena Lach zajedno s turističkim djelatnicima Poreštine.

Na prvom Annaleu, otvorenom 9.VII.1961., izlagali su Marino Tartaglia, Vilko Šeferov, Maksim Krstulović, Nenad Krivić i Quintino Bassani. Do 1965. izlagali su hrvatski umjetnici i odabrani umjetnici iz Slovenije (izbornik Zoran Kržišnik) i Srbije (izbornik Miodrag B. Protić), a potom i autori iz drugih zemalja: Austrije, Italije, Mađarske, Poljske, Francuske, Brazila i Slovačke.

Od hrvatskih autora sudjelovali su: Antun Augustinčić, Ljubo Babić, Oskar Herman, Fran Kršinić, Oton Postružnik, V. Šeferov, Frano Šimunović, Ivan Kožarić, E. Murtić, M. Lach, Ivan Lozica, Zlatko Prica, Vanja Radauš, M. Tartaglia, Šime Vulas, Josip Diminić i dr., a od inozemnih: Pablo Picasso, Joan Miró, Paul Signac, Maurice Utrillo i drugi. Do 1976. izložba se održavala u tzv. romaničkoj kući, a od tada u barokiziranoj dvorani Istarske sabornice.

U prvim godinama izložbe velike organizacijske zasluge za njezino održavanje imao je tadašnji direktor porečkog muzeja Ante Šonje. Inače, izložba je prvo bila revijalna, a 1978. postaje tematskom.

Teme Annalea određuju, u dogovoru s organizatorom, autori-selektori za svaku godinu posebno. Godine 1978. tema je bila Rukopis nadrealnog I – fantastična figura (izbornici Lidija Vranić-Nenadović i Argeo Curto); 1979.: Čovjek i stroj (izbornik Igor Zidić); 1980.: Tendencije suvremenog pejzaža (Ljiljana Domić Soprano); 1981.: Umjetnost i grad (Milan Zinaić); 1982.: Ekspresionistička figuracija, 1983.: Izvorna umjetnost – situacija i perspektive (obje Vladimir Maleković); 1984.: Erotika – mitovi i motivi, 1985.: Sjećanje i suvremenost (obje I. Zidić); zatim 1986: Između mitskog i stvarnog, 1987.: Voda – metafora i sudbina, 1988.: Jedinstvo suprotnog, 1989.: Postojanje promjenjivog – promjenjivost postojanog, 1990.: Novi eklekticizam – slikanje slike, 1991.: Umjetnost i ekologija, 1992.: Vedrina kao izazov tmini (svih sedam Ive Šimat Banov); 1993.: Pejzaž – nova funkcija prostora, 1994.: Prerađena materija, 1995.: Prema minimalnom, 1996.: Odsutnost, 1997.: Strategija izazov, 1998.: Barok 90-ih, 1999.: Ideja serije, 2000.: Pogled unazad (svih osam Zvonko Maković); 2001.: Suprotstavljanje i kontinuitet novih tendencija, 2002.: Mistifikacije (obje Jerica Ziherl); 2003.: Dnevnici (Branko Franceschi); 2004.: Sexy (Janka Vukmir).; 2005.: Iza dokumenta (Nataša Šegota Lah); 2006.: Mediteran i erotika (Gorka Ostojić Cvajner); 2007.: Po (sve) mirenja (Antun Maračić); 2008.: Povartak ambasadora (Leonida Kovač); 2009.: U počast baroku (Mladen Lučić); 2010.: Nitko nije siguran (Slaven Tolj); 2011.: Mi nismo sretni (J. Vukmir); 2012.: Prizivanje prošlosti (Radmila Iva Janković); 2013.: Umjetnost mora biti lijepa (J. Ziherl); 2014.: Great Undoing / Veliko razlaganje (Branka Benčić); 2015.: Re/konstrukcija (B. Benčić i J. Ziherl); Brdo 1976 - 2016 (koncept Ursula Krinzinger, J. Ziherl i B. Benčić); 2017.: Avanti! (Tihomir Milovac); 2018.: Priroda, društvo i druge priče (Nataša Ivančević); 2019.: Da nam živi, živi rat (Siniša Labrović); 2020.: Lonely planet – putovanje u srce domaćeg turizma (Leila Topič); 2021.: Bogu krasti dane (Ksenija Orelj); 2022.: New fundamental tendencies (Marinko Sudac).

Najposjećeniji Annale bio je jubilarni 50. (Nitko nije siguran, 2010.) "zahvaljujući" javnoj polemici između tadašnjeg istarskog župana Ivana Nina Jakovčića, koji je na otvaranju (i kasnije u medijima) negativnom ocijenio temu, i izbornika S. Tolja.

Prvi zaštitni znak Annalea osmislio je 1966. E. Murtić, kasnije ga je redizajnirao Egidio Budicin, a aktualno likovno rješenje potpisuje Đanino Božić.

Slike