Pomorski promet, izmjena robe i putnika u morskoj plovidbi, a obuhvaća brodarstvo i djelatnosti luka i pristaništa.

U antici su Histri i Liburni bili poznati po dobrim brodovima liburnama, kojima su se služili za prijevoz i gusarenje. Rimljani su ih nadvladali, pa od 177. pr. Kr.

Podataka o istarskim brodovlasnicima nema sve do srednjeg vijeka, kada je počelo jačanje brodarstva u Piranu, Kopru, Poreču, Rovinju, Puli, Plominu, Iki, Lovranu, Labinštini i dr. Mletci su imali monopol, pa nisu dopuštali jači razvoj brodarstva u Istri, ali su gradovi Piran, Kopar, Poreč, Rovinj i Pula posjedovali brodove koje su opremali posadom i opremom i kojima su obavljali nadzor istarske obale te pomagali Mletcima u transportu, ratnim akcijama i dr.

Slabljenjem Mletaka i proglašenjem slobodne plovidbe Jadranom 1717. ojačala je uloga istarskog brodarstva. Godine 1802. Istra s otocima imala je 46 peliga, 2 trabakula, 30 tartanona, 256 bracera, 2 nava, 2 brigantina, 3 pulake i 1 patentiran pelig, koji su plovili oko Istre, po Kvarnerskom i Tršćanskom zaljevu te do Dalmacije. Pomorsko okružje Rovinja, koje je 1831. obuhvaćalo Istru od Savudrije do Kantride, imalo je 413 brodova velike obalne plovidbe s 11.948 brt i 1.857 članova posade te 132 broda male obalne plovidbe s 906 brt i 488 članova posade. Brodovi duge plovidbe pojavili su se tek nakon 1840., a bilo ih je vrlo malo.

Do 1850. zvanje kapetana duge plovidbe steklo je 18 pomoraca iz Lovrana, 8 iz Voloskog, 8 iz Rovinja i 7 iz Mošćenica. Primat u dugoj plovidbi jedrenjacima imao je Mali Lošinj, a velik udio imali su i Lovran, Volosko i Plomin. Parobrodarska središta bila su u Trstu i Rijeci, a slabila je uloga Istre i otoka. Prvi istarski parobrod bio je Piranese, vlasništvo Pietra Viezzolija iz Pirana, izgrađen u Trstu 1874. Na počočetku XX. st. vodeću ulogu u maloj obalnoj plovidbi imali su Piran, Izola i Kopar (prijevoz poljoprivrednih proizvoda, kamena i ogrjeva u Trst i Veneciju), a potom Rabac, Plomin, Ika i Trget (prijevoz ugljena i kamena u Rijeku i Pulu). Godine 1914. u Istri su bila dva parobrodarska društva putničkog i djelomice teretnog obalnog prometa: S. N. Capodistriana, Kopar, s 8 brodova, nosivosti 976 brt, i S. N. Muggesana, Milje, s 4 broda, nosivosti 581 brt.

U prometu uz istarsku obalu i na Jadranu sudjelovala su uglavnom paroplovna društva za obalnu putničku plovidbu sa sjedištem u Trstu i Rijeci. Nekoliko je parobroda bilo u Piranu (1), Kopru (1), Puli (3), Brijunima/Brionima (4) i dr. Nakon I. svjetskog rata brodovi na Jadranu bili su podijeljeni između Italije i Jugoslavije. Kako je Istra potpala pod Italiju, njezina su parobrodarska društva uglavnom stagnirala ili nazadovala. U Kopru su djelovala društva Capodistriana, s 5 parobroda, nosivosti 612 brt, i Società Istriana Autotrasporti Maritimi, s dva motorna broda, nosivosti 118 brt. U Miljama je bilo poduzeće Navigazione a vapore Municipalizzata, s 4 parobroda, nosivosti 721 brt, a u Izoli društvo Isolana, s 2 parobroda, nosivosti 321 brt. Sva su društva održavala promet s Trstom. Prema podatcima iz Registro Italiano Navale za 1940., istarsko brodarstvo imalo je ukupno 141 brod, s 10.005 brt i 4.696 KS. Veliku obalnu plovidbu obavljala su uglavnom društva iz Trsta, Sušaka i Rijeke.

Za II. svjetskog rata istarsko je brodarstvo velikim dijelom stradalo zbog uključivanja u vojne transporte, potapanja ili oštećenja. Potkraj 1945. Istra (bez Pule) imala je 107 brodova, a nakon II. svjetskog rata ostala je bez brodara, s lukama koje su bile vrlo oštećene. Jugoslavensko brodarstvo bilo je sabrano u Jadroliniji u Rijeci, a talijansko u Trstu. Podijeljenost Istre na zone A i B jako je otežavala ili prekidala promet, a nešto prometa održalo se od Trsta do Kopra i Umaga. Zahvaljujući obnovi potkraj 1946. plovilo je 129 brodova, s 5.591 brt. Glavna istarska trgovačka luka tada je bila u Rovinju.

Prvo istarsko poduzeće za agencijske poslove Gmarit osnovano je 1947. u Piranu, a imalo je 5 jedrenjaka, s oko 600 brt. Prvi brodar u poslijeratnoj Istri bilo je poduzeće Val, osnovano 23.I.1954., preimenovano 29.V. u Slovenija–linije te 22.X. u Splošnu plovbu Koper (poslije Piran). Osim jedrenjaka Splošna plovba preuzela je tri broda: Sibor (Martin Krpan), Gorenjska i Rog. U studenom 1955. diobom Jugolinije dobila je još 5 brodova: Bihać, Ljubljana, Neretva, Kornat i Gorica, a 5.IV.1956. preseljena je u Piran i brzo je napredovala. Godine 1982. imala je 25 brodova, nosivosti od 430.440 t, prosječne starosti od 13 god., što je iznosilo 11,2% jugoslavenske tonaže, te 769 članova posade. Nakon osamostaljenja Slovenije došlo je do krize, pa je zbog dugova i gubitka tržišta država Slovenija morala preuzeti njezine obveze. Preimenovana je u Splošna plovba d.o.o. Portorož 1995., a 2003. imala je 14 brodova, nosivosti približno 430.000 t i 480 zaposlenih. Na tom je području 1958.–61. djelovala i kompanija Obalna plovba Koper, s 13 malih brodova i 3.386 brt nosivosti, koja se priključila Splošnoj plovbi.

U Umagu je od 1960. djelovalo društvo Kvarner, s jednim brodom od 626 brt, a 1962. spojilo se s Lošinjskom plovidbom. Istarska plovidba Pula bila je osnovana 1961., a kako nije uspjela nabaviti brodove, izbrisana je iz registra. Ponovno je osnovana 12.IV.1979., kada joj je Uljanik isporučio brod Istranku. Imali su 5 brodova: Fenera, Franina, Jurina, Porer i Učka, s 45.432 brt, što je bilo 1,7% jugoslavenske tonaže. Zbog poteškoća prestala je s radom, a 1.IX.1986. osnovana je Uljanik Plovidba, s trima brodovima izgrađenima u vlastitom brodogradilištu. Godine 2004. imala je četiri teretna broda: Stoja, Veruda, Uljanik i Arena te putnički brod za krstarenja Dalmacija. Brodove u Istri 2004. imali su i Kvarner express Opatija (8 brodova za turističke vožnje), Mirna Rovinj, Droga Portorož i Plava laguna Poreč (ribarske brodove), Tehnomont, Crvena zvijezda, Brodogradilište Uljanik, Vrsar Tours i dr.