Poljoprivreda je gospodarska djelatnost koja pomoću kultiviranih biljaka i domaćih životinja, uz ljudski rad iskorištava prirodne izvore (tlo, voda, klima) za dobivanje biljnih i životinjskih proizvoda koji se koriste u prehrani ljudi i životinja te kao sirovine za daljnju preradu.

Dijeli se na biljnu proizvodnju (ratarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, povrtlarstvo i dr.) te stočarstvo (govedarstvo, svinjogojstvo, peradarstvo, ovčarstvo, konjogojstvo i dr).

Poljoprivreda je u Istri još od najstarijih vremena bila važna gospodarska grana i glavno zanimanje ovdašnjih stanovnika. Povoljan geografski položaj, pitomi teren, plodna zemlja, brojni slatkovodni vodotoci, ali i blizina mora, utjecali su na razvoj poljoprivredne proizvodnje. Od rimskih vremena postoje pisani podaci o razvoju i strukturi poljoprivrede u Istri. Najzastupljenije poljoprivredne kulture toga vremena bile su žitarice, masline i vinova loza. U bizantskom razdoblju doneseni su prvi agrarni zakoni (VII. st.) kojima se reguliraju odnosi među subjektima u proizvodnji i daju smjernice za razvoj poljoprivrede.

Dolaskom Slavena stočarstvo zauzima sve važnije mjesto. Epidemije kuge i ratna zbivanja između XIV. i XVII. st. u nekoliko su navrata desetkovale stanovništvo Istre. Mletačke vlasti provodile su organiziranu kolonizaciju Istarskog poluotoka sa izbjeglicama iz područja koja su bila zahvaćena ratom s Osmanlijama (Dalmacija, Crna Gora, Bosna, Albanija i Grčka). Također, Austrijske vlasti su provodile kolonizaciju unutrašnjih dijelova Istre sa doseljenicima iz kontinentalnih krajeva monarhije (Gorski kotar, Lika, Kordun i dr). Doseljenicima je dodjeljivana zemlja izvan naseljenih mjesta za obrađivanje. Svojim dolaskom doseljenici su donosili nove sorte poljoprivrednih kultura te utjecali na promjenu u strukturi poljoprivrede jačanjem stočarstva. Naseljeni Grci sa sobom donose vinovu lozu sorte malvazija, koja je dobila ime po grčkom otočiću Monemvasija (grč. monem-jedini, emvasia-prolaz/ulaz) uz obale poluotoka Peloponeza. Kasnije će vino proizvedeno od te loze postati jedan od najcjenjenijih autohtonih istarskih poljoprivrednih proizvoda.

Do sredine XX. st. bila je glavna gospodarska djelatnost, a do kraja XX. st. njezin je udio u gospodarstvu Istarske županije pao na manje od 10%. Premda je imala povoljne prirodne uvjete za razvoj, vrlo se sporo razvijala zbog intenzivnih procesa deagrarizacije i depopulacije sela, koji su bili poticani gospodarskom politikom od 1945. do 1990-ih.

Površina poljopivrednih zemljišta u Istri stalno se smanjuje zbog nekorištenja, urbanizacije, izgradnje infrastrukture i gospodarskih objekata, pa su od 1970-ih oranične površine smanjene za gotovo 30%. Glavni su poljoprivredni proizvođači obiteljska gospodarstva, koja posjeduju više od 80% ukupnih poljop. površina, a najvažnije su gospodarske djelatnosti vinogradarstvo i vinarstvo, stočarstvo (govedarstvo, peradarstvo, svinjogojstvo, ovčarstvo), maslinarstvo (maslina, maslinovo ulje), povrćarstvo, ratarstvo, proizvodnja ukrasnog i krmnoga bilja te sjemenarstvo. Razvoj istarske poljoprivrede ograničavaju nemogućnost intenzivne proizvodnje zbog zaštite podzemnih i nadzemnih voda i mora, neizgrađena infrastruktura za navodnjivanje, nerazvijena preradbena industrija, neorganiziranost proizvodnoga sustava, rizik od šteta zbog prirodnih nepogoda (suša, niske zimske temperature), nerazvijenost tržišne infrastrukture. Budući da se u svojoj djelatnosti koristi zemljištem i prirodnim prostorom, bitan je čimbenik njihove zaštite i razvitka, pa njezina važnost prelazi granice mjerljive ekonomskim i proizvodnim pokazateljima.

Turizam je u Istri imao znatan utjecaj na sve ostale gospodarske grane, koje su se u većoj ili manjoj mjeri, prilagođavale turizmu kao dominantnoj gospodarskoj grani. Struktura potrošnje prehrambenih proizvoda u turističkoj ponudi utječe i na promjene u strukturi poljoprivredne proizvodnje. Početkom XXI. st. promjene u turističkoj potražnji dovele su do promjene koncepta masovnog tipa turizma u Istri na višu razinu turističke ponude. Suvremene prehrambene navike i trendovi potrošnje u turizmu zahtijevali su prilagodbu poljoprivredne proizvodnje, kao i razvoj novih proizvoda i usluga. Posebno se to odnosi na specijalizaciju proizvodnje autohtonih istarskih poljoprivrednih proizvoda zaštićenih oznakom porijekla (vina, maslinova ulja, tartufi i proizvodi od tartufa, pršut, rakija i dr).

Slike