Ekl, Vanda, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka (Ljubljana, 22.XI.1920. – Opatija, 30.III.1993.).

Diplomirala je povijest umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom 1946. na Sveučilištu u Zagrebu, a doktorirala 1963. na Sveučilištu u Ljubljani tezom Gotička plastika u Istri. Njezin bogati profesionalni put vodio ju je od Jadranskog/Sjevernojadranskog instituta JAZU u Rijeci (1952.–66.), preko Naučne (danas Sveučilišne) knjižnice u Rijeci, kojoj je bila direktoricom (1966.–72.), do redovite profesure na Graditeljskom fakultetu u Rijeci (1976–81), a uz to je predavala na drugim visokoškolskim ustanovama u Rijeci. Proučavala je umjetničku i kulturnu baštinu Istre i Kvarnera, najviše Rijeke i Opatije, kao i suvremenu umjetnost.

Posebno područje njezina zanimanja bila je srednjovjekovna umjetnost Istre, o čemu je objavila monografiju Gotičko kiparstvo u Istri (Zagreb 1982.), ali i druge znanstvene radove u zbornicima i časopisima. Važna je njezina uloga u pokretanju i radu Mediteranskoga kiparskoga simpozija u Dubrovi te katedre Čakavskoga sabora u Opatiji. Pokrenula je i uređivala zbornik Liburnijske teme (1974.–87.).

Monografiju o Ekl napisala je Branka Arh (Rijeka 2009.), a njezino ime nosi ulica (stubište) u Opatiji.