Demarin, Mate, pedagog i publicist (Medulin, 15.X.1899. – Zagreb, 25.VIII.1992.).

Osnovnu školu pohađao je u Medulinu, a učiteljsku u Arbanasima kraj Zadra, u Přibramu (Češka) i Kastvu, gdje je maturirao. Godine 1920.–24. učiteljevao u Drenju kraj Labina, Diminićima (danas Sveti Lovreč), Gračišću (kraj Pazina) i u Smoljancima (kraj Savičente). Kako se zauzimao za uporabu hrvatskoga jezika, proganjan je, i potkraj školske godine 1923./24. bio je otpušten iz službe.

U Zagrebu je 1924. upisao te 1928. diplomirao hrvatski i talijanski jezik na Visokoj pedagoškoj školi, a studij pedagogije završio je 1949. na Filozofskome fakultetu, na kojem je 1965. doktorirao radom Hrvatsko školstvo u Istri u doba denacionalizacije i otpora naroda za njegovo očuvanje (1918–1943). Radio je u učiteljskim školama u Kastvu, Gospiću i Zagrebu, na Akademiji glazbe i kazališne umjetnosti na Hrvatskom državnom konzervatoriju u Zagrebu te na pedagoškim akademijama u Čakovcu i Petrinji.

Kao pedagoški pisac javio se u Učiteljskom listu u Trstu 1921., a zatim objavljivao u Savremenoj školi, Napretku, Učitelju, Narodnoj prosvjeti i dr. Napisao je Metodiku početnog čitanja i pisanja (1952.) te rasprave i dva priručnika o radnoj školi, prikazujući primjenu praktičnoga rada u nastavi, nasuprot tada prenaglašenu intelektualističkom shvaćanju u usvajanju znanja. Zauzimao se za podizanje opće stručne i metodičke izobrazbe učitelja i produženje trajanja učiteljskih škola te za otvaranje pedagoških akademija. Rezultat su njegova bavljenja poviješću školstva u Istri knjige Hrvatsko školstvo u Istri između dva svjetska rata (1972.) i Hrvatsko školstvo u Istri. Pregled razvoja (1818–1918) (1978.), u kojima je posebice obradio ulogu učitelja u prosvjetnom radu i buđenju narodne svijesti u hrvatskome narodnom preporodu.

Njegovo ime nosi medulinska osnovna škola.