Červar, Šime, svećenik, političar (Poreč, 17.X.1874. – Dutovlje kraj Sežane, 17.I.1931.).

Otac mu je bio Mihovil/Mijo Červar, sin sestre biskupa Jurja Dobrile, majka Katerina, rođ. Lovrinović, a mlađi brat Gjuro (Đuro). Nakon očeve nesretne smrti (8.III.1877.), obitelj se seli u Beram, kamo je Katerinu poslao Dobrila „da se ne potalijanči i postane građankom“.

S potporom praujaka Dobrile školovao se u hrvatskoj gimnaziji u Rijeci.

Kao župnik je do 1901. služio u Grožnjanu, a potom je premješten u Zrenj do 1914. Sudjelovao je u istarskom hrvatskom nacionalnom pokretu, bio je izabran za zastupnika u Istarskom saboru. Za I. svjetskoga rata austrijske su ga vlasti konfinirale u Trst, zatim u Ljubljanu, a tek se po završetku rata vratio u Istru.

Iz Zrenja su ga prije izbora 1921. talijanski fašisti odveli u motovunski zatvor, gdje je okrutno mučen. Nakon puštanja iz zatvora sklonio se u Tomaj na Tršćanskom krasu, gdje se oporavio, ali zdravlje mu je bilo trajno narušeno. Vrativši se u Zrenj, nije dobivao plaću jer ga vlasti nisu priznavale župnikom. Kad je zatražio i dobio mirovinu, morao je prihvatiti prognaništvo te se sklonio na Tršćanski kras.