Ladȍnja (ledȍnja, landȍnja; istromlet. bagolèr, ladògna, ladògno, lodògno; kasnolat. *latoneus, od lat. lotus, grč. λωτός) (Celtis australis), koprivić, stablo iz porodice brjestova (Ulmaceae), izmjenično poredanih listova pilasta ruba i neuglednih dvospolnih cvjetova, s ocvijećem od četiriju listića, četiri do pet prašnika i tučkom.

Plodovi su joj sitne okruglaste koštunice u zrelosti tamnosmeđe boje, slatkaste i jestive. To je sredozemna biljka, ali je raširena i u Maloj Aziji sve do Kavkaza. Visoka je do 15 m, može živjeti i do 1000 godina; deblo može dostići promjer veći od jedan metar. Drvo joj je žilavo i čvrsto, upotrebljava se u stolarstvu, kolarstvu i dr. (čak za izradbu vesala).

U istarskim se naseljima često na središnjem trgu, na mjestu okupljanja, nalazi stoljetna ladonja (spominje se npr. u Istarskome razvodu u XIV. st. kao ledonja), ima ih u parkovima, drvoredima i sl., te je postala gotovo simboličnim stablom Istre. U središnjoj Istri, pod ladonjom na rubu naselja ili na trgu na otvorenom prostoru, zasjedalo je općinsko vijeće sa županom i održavalo se suđenje za kamenim stolom (u Barbanu, Tinjanu, Veprincu i dr.).