Comitato di Liberazione Nazionale (CLN, Odbor nacionalnog oslobođenja), organizacija što su je u Rimu osnovale talijanske antifašističke stranke 9.IX.1943., dan nakon kapitulacije Kraljevine Italije.

CLN su činile Komunistička partija Italije (Partito Comunista Italiano, PCI), Demokršćanska stranka (Democrazia Cristiana, DC), Talijanska liberalna stranka (Partito Liberale Italiano, PLI), Akcijska stranka (Partito d'Azione, PdA), Demokratska stranka rada (Partito Democratico del Lavoro, DL) i Socijalistička stranka proleterskog jedinstva (Partito Socialista Italiano di Unità Proletaria. PSIUP), a svoje je djelovanje decentralizirao osnutkom regionalnih, pokrajinskih i općinskih odbora nacionalnog oslobođenja.

U Istri nije bio osobito aktivan sve do kraja II. svjetskog rata, jer mu se snažno suprotstavio narodnooslobodilački odbor (NOO). Naime, CLN je predstavljao zapreku pripojenju Istre Hrvatskoj, zauzimajući se za to da oslobođena Istra ostane u sastavu Italije. Ta su stajališta bila u otvorenoj oprjeci s politikom NOO-a, koji je vodio uspješnu kampanju onemogućavanja i izolacije svih onih talijanskih i drugih antifašista koji nisu bili u njegovu korpusu, iako su se borili protiv istoga neprijatelja. Unutar istarskoga antifašističkog pokreta očitovale su se duboke oprjeke s obzirom na nacionalnu orijentaciju.

Stanje se promijenilo nakon što je sukob okončan, posebice u Puli, gdje je 11.VIII.1945. puljski Gradski odbor promijenio naziv u CLN za Pulu. Službeno mu je glasilo bio dnevnik L’Arena di Pola. Postao je najvećim predstavničkim tijelom grada 1945.–47., zauzimajući se da Istra ostane sastavnim dijelom demokratske Italije. Nakon Pariških mirovnih ugovora i potonjeg iseljenja dijela stanovništva, Odbor je prestao djelovati. Puljski i istarski CLN nastavio je, međutim, djelovati u poraću u izbjeglištvu, pridruživši se CLN-u za Istru, a bavio se poglavito problemima povezanima s istarskim izbjeglicama.